I nakon 2020. godine koja je pokopala sva adventska događanja i druženja, ova je godina ipak malo blaža prema svima nama. Možda ponekad imamo i prevelika očekivanja što se tiče uređenja i sadržaja, no možemo se složiti da nas sva ta događanja vesele. Čakovečki advent skroman je i malo proziran te nema sadržaja u centru koji bi, osim subotnje špice, privukao građane.
Za razliku od Varaždina koji me skoro pa i šokirao u subotu navečer. Jedva smo pronašli jednu slobodnu stajaćicu na kojoj smo nešto pojeli i popili kuhano vino. Klubovi žive, sve puno mladosti. Pjesma na svakom koraku, baš je bilo živahno. Ne sjećam se kad je posljednji put bila takva atmosfera u Čakovcu. Dapače, sad da moram ići nekud van, morala bih jako dobro razmisliti kamo. Čak se krajem mjeseca zatvara i Paladin, zapravo jedan od rijetkih klubova koji su opstali u ovim vremenima.
A ono što me do kraja izulo iz cipela je saznanje da je Renesansni festival koji je sad preuzela Koprivnica prvotno bio ponuđen Čakovcu. Dakle, jedna od boljih turističkih priča na ovom našem sjevernom području mogla je biti u Čakovcu, no zbog nekog nedokučivog razloga mi smo to odbili. Renesansni festival odlična je, autentična i realistična priča koju posjećuju krajem ljeta ljudi iz raznih krajeva Hrvatske.
Ove su godine napravili i božićnu verziju ovog sajma. Kod Muzeja Koprivnice napravili su poseban grad u gradu, onaj srednjovjekovni. Zaista, kao da uđeš u drugo vrijeme. Kovačnice, švelje, žive životinje, prodavačica zelja, raznih rukotvorina. Sve kao što je to bilo na sajmovima u doba srednjeg vijeka. Još jedna pohvala Koprivnici koja zna kako napraviti dobar turistički proizvod!
