“U početku bijaše riječ, i riječ bijaše u Boga i riječ bijaše Bog.” Tako glasi početak Ivanova Evanđelja u Bibliji i nebrojeno puta smo ga do sada čuli, pogotovo ako ste katolici i nedjeljama hodate na svetu misu.
Riječima pokazujemo ono što zaista jesmo, ono što osjećamo, ono o čemu sanjamo, ono što nam smeta i ono što nas najviše ljuti. Riječima izražavamo sebe i svoju bit. Ako smo iskreni. Ako nismo, tada ne živimo u skladu sa svojim vrijednostima. Ilitiga varamo sami sebe.
Bez obzira na to kojim jezikom govorili, riječima stvaramo, ali i slamamo. Jedne vas riječi mogu vinuti u visine, a druge spustiti na samo dno. Ovisi kako ih vi sami doživite i koliko dopuštate da tuđe riječi utječu na vas. Primjerice, ako ste malome djetetu podrška na njegovu putu otkrivanja svijeta, ako mu dajete slobodu da uči na vlastitim greškama i ako ga uvjerite da može živjeti sve što zamisli u svojem umu, to će dijete vjerojatno u svojoj odrasloj dobi biti sretno i ispunjeno. S druge strane, ako dijetu govorite da je nesposobno i glupo, vrlo je vjerojatno da će takvo i postati tijekom života. Zato pažljivo birajte svoje riječi!
Riječi imaju nevjerojatnu moć. Njima se manipulira i zbog njih su započeli mnogi ratovi u povijesti. Zbog tih crnih riječi ubijani su milijuni ljudi i činila su se najokrutnija djela. Djela za koja je teško zamisliti da ih ljudsko biće uopće može učiniti. Ali ipak jesu.
Kaže se da riječ ili oslobađa ili vas osuđuje na ropstvo. Paradoks je da riječima konstantno komuniciramo, ali ljudi se uglavnom boje riječi. Možda je caka u tome da se boje suočiti sa svojom istinom, a pri tome zaboravljaju na sljedeće. Istina lomi lance tišine i na kraju donosi mir. Kakva god ta istina bila.
