Ako se pitate gdje su to žene prošle puno bolje od muškaraca, to je onda zasigurno Dalmacija. Priča je vezana uz nasljeđivanje u obitelji i ide ovako. Muškarci su nekada dobivali zemlju u nasljedstvu koja se nalazila u unutrašnjosti. Ona je navodno bila plodnija, lakše ju se obrađivalo i u ono vrijeme vrijednije nasljedstvo. S druge strane, za žene, odnosno kćeri, u nasljedstvo bi davali onu zemlju koja je bila manje vrijedna, a takva se najčešće nalazila uz samu obalu, uz puno kamenja, što u poljoprivredi i nije baš od neke koristi. Dok su muškarci mukotrpno obrađivali polja u unutrašnjosti, žene su tada nesvjesno sjedile na pravom rudniku zlata – obali. Ono što se nekada smatralo kamenjarom bezvrijednim za poljoprivredu, postalo je najtraženija nekretnina, posebice razvoja masovnog turizma na Jadranu. Zemljište prvi red do mora definitivno je zlatna žila i tada, a bome i sada.
Podsjetilo me na sve to jedna scena koju sam doživjela na gradskoj plaži nedaleko od centra Makarske, ispod hotela Osejava. Na metar-dva do mene gospođe na kupanju i nisam mogla, a da kroz jedno uho ne prisluškujem razgovor. Pita jedna gospođa drugu koja je tek stigla na plažu: “Iiii, jesi prodala stan? To si sad prodavala onaj novi što imaš?” A ova druga će joj da je prodala stan, ali ne taj novi, taj je sad za sebe uzela s prizvukom da joj to nije jedini. Uz to sve su bile okićene zlatnim nakitom po sebi. Jedna čak toliko da je to izgledalo nakaradno. Jedno šest zlatnih narukvica na jednoj ruci, pa na drugoj, debeli lančići oko vrata. Ako se dobro sjećam, čini mi se da je jedan od privjesaka bio zlatni slon. I naravno, zlatne naušnice.
Ako napravimo usporedbu, nekadašnje gospodarice kuće morale raditi od zore do mraka, a njihove nasljednice sada mogu provoditi dane sunčajući se i brojeći svoje zlatne narukvice. Tko bi rekao da će baš one koje su nekada bile na margini, postati nove kraljice Dalmacije?
