Korona je napokon u drugom planu. Vidljivo je to po nedavnim događajima u Međimurju koji su oborili rekorde posjećenosti. Najprije Dan zdravog osmijeha u centru našeg grada, a navečer koncert Doris Dragović u dvorani GOC-a. Ljudi su jedva dočekali izaći, zabaviti se i pokušati zaboraviti na sve probleme, brige i neizvjesnost koja je danas toliko prisutna.
Život se ponovno osjeti i u našim općinama gdje su počeli bujati različiti događaji. Ponovno se organiziraju proslave u čast zaštitnika župa i općina. Ti povodom većinom sve općine odabiru koje će mještane nagraditi općinskim priznanjima.
Već nekoliko godina vidljiva je prava inflacija tih priznanja koja se dodijele, kako ispada, samo zato što se moraju nekome dodjeliti. Tako već godinama svjedočimo da učenici dobivaju općinska priznanja zato što su prošla u školi s ocjenom odličan kroz svih osam razreda iako su za to već u svojoj školi dobili priznanje. Ili pak im se dodijeli priznanje zbog postignutog uspjeha na nekom od školskih natjecanja, iako su i za to već dobili priznanje.
Isti recept može se preslikati i na naše visokoškolsko obrazovanje. Od nicanja fakulteta pa sve do inflacije diploma, posebice humanističkih i društvenih znanosti. Danas velika većina mladih ima završeni neki od fakulteta pa nije ni čudno fakultetska diploma više ne vrijedi jednako koliko je vrijedila prije nekoliko desetljeća.
Pitanje je zašto su zanatska zanimanja prestala biti u modi? Zna se da je jako teško danas naći nekog majstora, ali s druge strane su oni i dobro plaćeni. No svejedno malo mladih upisuje zanatska zanimanja. Svi žele na fakultete, a pritom zaboravljaju da netko tko je završio fakultet s područja humanističkih i društvenih znanosti ima danas manju plaću od nekog majstora.
