Ima li potrebe da i dalje živimo u strahu ili…?

Odmah nakon što je počeo hrvatski lockdown 20. ožujka, na ovom mjestu postavio sam pitanje: Koliko dugo psihološki možemo izdržati u izolaciji i koliko dugo hrvatska ekonomija i poduzetništvo može izdržati bez radne aktivnosti brojnih uslužnih i drugih djelatnosti koje su u potpunosti zamrle i ne ostvaruju nikakve ili male prihode? To su dva krucijalna pitanja zbog kojih su ozbiljne zapadnoeuropske zemlje poput Njemačke, Nizozemske i Velike Britanije dugo vremena odlagale prestanak svake društvene aktivnosti i veliki broj gospodarskih, dok Švedska to uopće nije napravila, odnosno svojim građanima je dala preporuke za socijalno distanciranje, uz borbu s koronavirusom na svoj način, prvenstveno na način da štite starije i kronično bolesne.

U odgovoru koji sam dao tom prilikom, poželio sam da sve potraje tek mjesec dana. Bilo je to otprilike prije četvrdesetak dana, dok je danas jasno da moja želja o tome da sve traje samo mjesec dana neće biti ispunjena. Trajat će puno toga najmanje dva mjeseca, s time da će neke mjere potrajati i duže. Povratak onog normalnog bezbrižnog života u kojem se stres doživljava zbog nekih drugih životnih razloga, ali s druge strane postoji mogućnost za zabavu i opuštanje, nažalost još nije na vidiku.

Hrvatska je među onim zemljama koje je uvela najrigoroznije mjere borbe protiv koronavirusa i to je donijelo odlične zdravstvene rezultate. Od prvog trenutka u ovoj krizi postavili smo se vrlo oprezno, kako bi izgubili što manje ljudskih života.

S obzirom na to da nas korona nije napala kao neke druge zemlje, vjerojatno i zbog toga jer se najveći dio građana pridržavao mjera, u posljednjih desetak dana počeo se javljati onaj psihološki problem koji sam spominjao odmah na početku krize: Kako dugo možemo izdržati ovu izolaciju? Pokazuje se da je strpljenje sve većeg broja ljudi pri kraju.

Sve više se postavlja i pitanje koliko su mjere bile učinkovite, a koliko smo mi možda u našoj zemlji imuni na ovaj virus od drugih (BSG cijepljenje)? Hoćemo li zbog toga jer smo bili manje izloženi biti više izloženi kad dođe drugih val? Ili drugog većeg vala uopće neće biti, jer je u pitanju ipak “malo jača gripa”? Kad će konačno krenuti otpuštanje mjera i kako će one izgledati?

Na ovo zadnje pitanje Vlada je najprije odgovorila, pritisnuta time što nemamo uspona broja zaraženih i umrlih. Naime, plan popuštanja je predstavljen tek nakon što je to napravila većina drugih zemalja koje imaju čak puno ozbiljniju situaciju nego je ona kod nas.

Međutim, na druga pitanja i dalje nemamo kvalitetnih odgovora od mjerodavnih, posebice od strane medicinskih stručnjaka. Premalo je u medijima, posebice na nacionalnim televizijama (ponajviše javnoj), specijaliziranih emisija vezano uz ovu krizu u kojima bi se raspravljalo o različitim aspektima iste. Našim televizijama takve emisije nisu zanimljive, kao što je slučaj s nekim drugim temama kad krize nije bilo. Naši ljudi uglavnom ne mogu čuti nikakva kritička društvena suprostavljanja kako bi se iznjedrile neke važne poruke, već dobivaju svakodnevno bombardiranje crno-sivim informacijama.

Ja se ne bunim jer upravo mi u našim novinama koliko možemo s obzirom na ograničenja dostupnosti sugovornika, pokušavamo našim vjernim čitateljima predstaviti ovu krizu sa svih aspekata. I to ćemo činiti tako dugo dok ona ne prođe, pa i nakon toga u analizi onoga što je donijela i što se možda moglo napraviti drugačije.

Kod nas se inače drugo mišljenje u ovoj krizi teško probija na naslovnice mainstream medija. Štoviše, ono se često ni ne traži, tako u tom neispunjenom medijskom prostoru do izražaja dolaze društvene mreže, na kojima se vrlo često “od šume, ne vidi drvo”.

Tako kod nas puno toga ostaje nepoznanica jer uopće nismo navikli otvoreno raspravljati, nasuprot iskustvima iz razvijenih zemalja. U njima primjerice epidemiolozi i znanstvenici s ovog područja daju iscrpna objašnjenja i prikaze modela, kao i rezultata koji su vezani uz koronavirus krizu, iznose se različita mišljenja, dok je sve to kod nas svedeno na minimalnu razinu. Neke odgovore čujemo tek ako se postave pitanja od strane novinara na marginama press konferenicija Stožera, a odgovori su vrlo šturi i tematski parcijalni.

Upravo je na to upozorio i naš psihijatar dr. Živko Mišević na susjednim stranicama ovih stupaca. Bilo bi dobro da zajedno s mjerama popuštanja saznamo što više o koronavirusu, je li primjerice to neki super-virus ili ipak to nije!? Ne samo zbog toga kako bi se smanjila neizvjesnost i panika, već prvenstveno zato da ne živimo u strahu ako to nije potrebno, te da se iz svega ovoga ipak izvučemo kao zdravo društvo.

Ostavi komentar