Iluzija društvenih mreža

Uzrečicu “Nije se dogodilo ako nije bilo na fejsu!” često možemo čuti u bilo kakvim prigodama te nam pokazuje koliko smo postali ovisni o društvenim mrežama na internetu. Fotkamo se i snimamo na društvenim i obiteljskim okupljanjima, izletima, dok jedemo ili vježbamo, pa čak i dok se vozimo. Rijetki su trenuci koji ostaju intimni i skriveni od pogleda javnosti.   

Nastavno na to postavlja se pitanje jesmo li svjesni koliko su zapravo profili na društvenim mrežama samo iluzija, scenirane slike s točnim rasporedom gdje će tko stajati i što će sve biti u kadru? Je li ljudima jasno da je to ništa više od uljepšanog života ili kako god to želite nazvati? Imaju li ljudi znanja da  mogu prepoznati lažne profile, lažne oglase i naposljetku lažne živote te koliko uopće društvene mreže utječu na nas same i naše živote?

I najvažnije od svega kako društvene mreže utječu na našu djecu? Jesu li roditelji dobro “potkovani” da bi svojoj djeci mogli objasniti kako funkcioniraju društvene mreže ili su i sami postali ovisni o njima pa su djeca prepuštena sama sebi? Na kome je da se posveti rješavanju tih sveprisutnih pitanja u društvu? Je li to škola, država ili mediji?

Puno je tu pitanja, a premalo se o njima uopće razglaba u društvu. Tehnologija nam olakšava život, no s druge strane i zagorčava, posebno ako ljudi ne poznaju pravila igre u virtuali.   Svijet se mijenja zastrašujućom brzinom, a mi kao da se ne mičemo s mrtve točke. Još se bavimo svojom prošlošću, premalo svojom sadašnjošću, a budućnost nam je negdje još jako, jako daleko.  Naše društvo još nije dovoljno osvješteno o svojem identitetu, ciljevima zajednice, a kamoli da se onda razmišlja o takvim stvarima. Ljudi gube povjerenje u ljude, u institucije, mladi odlaze iz države, a političari se ponašaju kao da se to njih ne tiče. Što će biti kap koja će preliti čašu?

Ostavi komentar