Od početka pojave koronavirusa kod nas pa do danas, ako smo nešto shvatili, onda smo shvatili što to znači očuvati zdravlje. Što znači biti zdrav. Ništa ti u životu ne znači to što imaš novaca, veliku kuću i lijep auto, odličnu plaću, mogućnost putovati po svijetu ako nisi zdrav. Kada si bolestan, svi ti planovi padnu u vodu i sve ono što si godinama gradio odjednom je nestalo kao da nije ni postojalo. I zato vam na izmaku ove godine od srca najviše želim da budete zdravi. Jer, citiram, zdravlje je najveće bogatstvo, kao što je to davno već rekao rimski pisac Vergilije.
No, svaki pojedinac to tek shvati kada od nečega oboli. Gotovo uvijek kada pokupiš neku bolest, trebalo bi je početi čim prije liječiti, a kod nas u bolnicama se to uvijek izjalovi. Prvo, otiđeš na pregled kod obiteljskog liječnika i on ti da uputnicu za pregled u bolnici. Ali caka je u tome da je to u najboljem slučaju za nekoliko mjeseci, a u onom najgorem za godinu dana. A do tada, možeš samo bespomoćno čekajući i umrijeti, osim ako nemaš veze.
Nekoliko ljudi mi je posljednjih tjedana ispričalo svoje zdravstvene situacije. I svi oni rekli su mi da su im liječnici poručili: – Joj, pa ako imate novaca, bilo bi najbolje da obavite pregled privatno i dođete potom s nalazom natrag k meni. Tako bi bilo najbrže.
Slušajući sve to pitam se zbog čega onda svi mi mjesečno izdvajamo za zdravstveno osiguranje te plaćamo još i dopunsko osiguranje. Pri tome moram napomenuti, osnovno zdravstveno osiguranje je prisilno, nitko te ne pita želiš li to ili ne. Zašto svatko od nas ne bi odlučio želi li da njegov poslodavac izdvaja za zdravstveno osiguranje ili želiš sam izdvajati pa onda kad ti i je nešto, platiš privatnog liječnika i dođeš odmah na red na pregled i s tretmanom liječenja. Uobičajenom praksom kod nas samo godinama plaćaš i izdvajaš za zdravstveno osiguranje, a onda kada i oboliš od nečega, dobiješ frišku figu u džepu. I još moraš dodatno platiti pregled u privatnoj klinici.
