Koliko su spore promjene u našoj državi i društvu, najbolje se vidi u zdravstvu i školstvu koji pucaju po šavovima, ali nikako da se na vidjelo stave pravi problemi. U prvi plan njihovi sindikalisti stavljaju samo plaće iako su problemi puno dublji i slojevitiji.
Međutim, kada se odgađa njihovo rješavanje, onda na površinu izbijaju samo populistički primjeri od kojih danas žive naše televizije i portali. Kada se još k tome strolaju naslovi posebice u onim situacijama koje izravno pogađaju i pritišću građane, ne dobivamo ništa drugo nego ogromnu društvenu kakofoniju umjesto da se rješavaju problemi koje pritišću ne samo školski i zdravstveni sustav nego i sve ono što je vezano za državu i javni sektor.
Nijedna televizija, posebice one komercijalne, ne daju u udarnim terminima ništa korisnoga za naše građane, već samo funkcioniraju na prije opisani način.
U ozbiljnim državama poput Njemačke ili Danske u udarnim terminima između 20 i 22 sata najbolji i najcjenjeniji stručnjaci i drugi koji se bave specifičnim područjima raspravljaju o gorućim društvenim temama, kao i svima onima koji su kod nas još uvijek društveni tabu. Najvažniji dnevnici i tjednici i dalje imaju veliki broj čitatelja na svojim stranicama jer analiziraju i istražuju najvažnija društvena pitanja. Na temelju zaključaka i poruka koje se daju iz takvih emisija i obrađenih tema reagira politika, a rješenja su na tragu onoga što sugeriraju stručnjaci.
Kakva je situacija kod nas? Informativni programi svih televizija i portala slijede jedni druge i svi odreda deru istu kozu, uglavnom vezanu uz neko populističko ili ideološko pitanje. S obzirom na to da su i naši političari shvatili da jedino tako nešto prolazi, oni diktiraju tempo medijima kako bi što više zatrolali ovu situaciju i u drugi plan pale mnogo važnije teme koje nikako da dođu na red.
Tako ispada da nijedna tema na našim televizijama ne može proći bez političara jer su oni i dalje naše najvažnije medijske zvijezde, pa ispada da samo i jedino oni mogu davati rješenja za naše probleme.
Nažalost, politika i naši političari, jer su si umislili da jedini znaju kako riješiti probleme, čine zapravo suprotno, još više kompliciraju stvari. Bivša potpredsjednica Vlade sama je priznala da u sustavu nema kompetentnih ljudi koji bi mogli riješiti probleme poput Agrokora koji je zaljuljao cijelo hrvatsko gospodarstvo, pa je morala tražiti stručnjake izvan sustava da riješe problem. I riješili su ga, samo što je bio problem što se nije znalo koliko to košta, već su dobili mogućnost da svoju pomoć Vladi naplate kasnije kroz neke druge aranžmane s Agrokorom i oko te tvrtke, pa je to postalo problem.
Međutim, poruka koju šalje Dalić i u svojoj knjizi je ona koju izgleda nitko nije dobro čuo. U ministarstvima i državnim službama nema stručnjaka koji znaju rješavati probleme.
I to je zapravo najveća kočnica ove zemlje.
Sve naše državne i javne službe, državne i javne tvrtke, tj. cijeli javni sektor trebalo bi “autsorsati” barem na godinu dana. S njima bi se trebali pozabaviti dokazani stručnjaci koji mogu napraviti promjene od glave do repa i pokrenuti sasvim drugačiji način funkcioniranja kako bi konačno mogli pokušati slijediti ozbiljne zapadnoeuropske, odnosno sve više i neke države kojima smo se poput Češke i Slovačke, kao s njihovim građanima donedavno smijali.
Bez toga incidenti kao što su oni s pametnim lijekovima koji postaju sve više nedostižniji našim građanima ili fizičkim sukobom između učenika i nastavnika bit će sve češći i češći, jer oni nisu uzrok, već samo posljedica neuređenosti sustava u kojem isto vrijede i oni koji zaista kvalitetno rade svoj posao, kao i oni koji se na njemu pojave, pa čak i oni koji uopće ništa ne rade ili pak su non-stop na bolovanju. Sve do onih uhljeba koji bez obzira na neka nova vremena i dalje piju alkohol na poslu, kartaju se 8 sati na računalu ili pak jednostavno ne rade ništa. Međutim, bez obzira i na ovako drastično kršenje radnih pravila, ne mogu dobiti otkaz jer svi to vide, ali šute i ne reagiraju.
Baš je super što je svijet na televizijama prikazan “crno-bijelo”, usprkos televizorima u boji, što smo svi na društvenim mrežama “ZA ili PROTIV” nečega, jer sve dok je tako, dok šest ljudi godišnje dobije otkaz u našem javnom sektoru, nije čudno da i dalje tonemo, odnosno već jesmo na začelju ili tu negdje svih zemalja EU.
