Htjeli bi nam služiti, može, posla ima kao pljeve!

Da vlast želi mogla bi itekako služiti narodu. Ima posla kao pljeve. Toliko je važnih životnih stvari koje obični građani ne mogu riješiti bez administracije, a vlast bi u tome mogla pomoći. Ne da bi za sve njih bilo posla već bi ih falilo, a sustav bi bio efikasniji i ljudi zadovoljniji.

Kamo god takneš, to postane očigledno. Istražujući problem zašto se alimentacija i nakon presude i postupak ovrhe ipak na isplaćuje. Zapitaš se, a zašto država tu ne upotrijebiti snagu svog autoriteta i pokaže mišiće u korist slabijih. Da to učini demonstrirala bi da želi  dovesti u red i neodgovorne roditelje. Tako bi ih povukla za uho i naučila pameti.

To je mjera kojom se učinkovito štiti život, jer život ne treba štititi samo od začeća, nego i  tijekom podizanja djeteta. Ovako se od dijela populacije traži maksimalna odgovornost, a drugom djelu dopušta da se prema svojim obvezama odnosi krajnje nemarno  i s podsmijehom.

Ako se zagovara da svako dijete ima oca i majku, onda se s jednakom snagom i žestinom treba zahtijevati i odgovornost oba roditelja u uzdržavanju djece.

Primjera gdje bi država mogla pokazati jači angažman ima napretek. Samo roditelji s djecom s teškoćama u razvoju znaju kakve sve muke prolaze dok ostvare zajamčena prava.

U državi koje je naklonjena građanima i želi im služiti, administracija bi im trebala biti na izvolite. Dokazano je da je digitalizacijom moguće povezati službe i olakšati mnoge administrativne postupke. Javna administracija trebala bi samo preuzimati zahtjeve i samo informirati građane u kojoj su fazi njihovi zahtjevi. Koliko bi građana osjetilo olakšanje kada bi znali da netko rješava njihove postupke i priprema.

Koliko bi manje bili frustrirani i službenici koji bi imali posla s odrađivanjem zahtjeva, umjesto s redom pred šalterom pri čemu svakom podnositelju iznova moraju tumačiti proceduru i slati građane po još jedan papir. Umjesto toga službenik bi nakon zaprimljenog trebao rješavati zahtjeve i tako bi se mogao mjeriti učinkovitost svakog službenika i po broju riješenih slučajeva i brzini kojom to rješava.

To bi bila država koja služi građanima. Za sada smo mi još u prizemnoj fazi s koje nam se govori koliko nam je država “dala”. Država nam ništa nije dala, ona troši i raspoređuje tuđe porezne prihode.

No od toga se građani ne osjećaju zadovoljniji, nego kada osjete da se prema njima odnosi s poštovanjem i s razumijevanjem.

Ostavi komentar