Iza nas je Dan državnosti, praznik zbog kojega bismo trebali pucati od ponosa, slaviti do neba, ali nije tako. I neću sada o tome kako se i taj datum dva puta u kratkoj povijesti selio sa svibnja na lipanj i s lipnja na svibanj, kao da pripada političkim elitama, a ne građanima. Nećemo ni o tome je li zastava bilo premalo i zašto ih nije bilo čak ni na svim javnim zgradama, tek iznimno na privatnim kućama.
Ali hoćemo o tome zašto je Hrvatska maćeha svojim građanima i zašto građani nikad nisu dospjeli u središte pažnje? Zašto im država nije servis? Zašto se premijer osjeća kao vladar, koji svojim podanicima milošću svojom “daje”? Zašto više ne znamo nabrojiti ni imena svih ministara u Vladi, jer se izmjenjuju kao na traci? Nemaju autoritet i integritet da bismo ih doživljavali kao važne. Politika se svodi na krug odabranih u užem sastavu. Kao da se mentalno i politički ubrzano vraćamo u vrijeme jednopartijske države s komitetom na čelu koji jedini ima monopol na mišljenje, a sudom partije postavlja i razrješuje dužnosnike.
Srce boli koliko se time udaljavamo od demokracije. Pametni i stručni ljudi su isključeni, a ne traži se, a ni uvažava njihovo mišljenje. Živimo od novca koji se prelijeva iz EU fondova i stvara privid da BDP raste. Turizam nam sudjeluje u stvaranju BDP-a s 20 posto. Strancima prodajemo more i naše prirodne ljepote. Naučili smo doduše sve skuplje prodavati zimmer frei i kave na terasama.
Hrvatska je postala preskupa zemlja svojim građanima za odmor, a sve manje poželjnija i za život i rad u njoj. Teško je mladima doći do nekretnina, nezadovoljni su uređenjem države kao takve, žele bolji život i više plaće. Odlaze s cijelim obiteljima. Tako da će Hrvatska uskoro biti zemlje za starce i strance. Stranci već sada značajno sudjeluju u kupnji nekretnina na najboljim lokacijama u Zagrebu i uz more. Kako domaći radnici više ne žele raditi uslužne poslove u svojoj zemlji, nego drugdje, postat ćemo čudna zemlja u kojoj su nekada živjeli Hrvati, a sad se njome za svoj odmor koriste bogati stranci koje poslužuju siromašni stranci iz trećeg svijeta. Sve smo to uspjeli ostvariti u samo 33 godine od Dana državnosti.
