Takozvani hibridni ratovi odjednom su postali naša nova stvarnost, iako to još ne znamo. U davno vrijeme vojna je sila bila samo sredstvo, vrijedila je sintagma da je rat nastavak politike drugim sredstvima. Ratove su dobivale moćnije vojske i lukaviji zapovjednici na bojištu, od stare Sparte do Napoleona.
Drugi svjetski rat pokazao je da je pitanje ljudskih prava i demokracije najvažnije pitanje života milijuna ljudi i da su fašizam i totalitarizam društvo kakvo mi na Zapadu ne želimo još od stare Grčke i polisa.
U posljednja dva desetljeća brzina promjena u svijetu se zahvaljujući napretku tehnologije višestruko povećala, svijet je doista postao globalno selo i ne samo to. Postao je igrište hibridnih ratova jer to omogućava tehnološki napredak.
Zbog tehnoloških mogućnosti države su postale preslabe, glavnu riječ danas vode međunarodni savezi i organizacije bilo političke, ekonomske bilo vojne, vode se igre strateške moći. Bit će jasnije ako imamo pred očima NATO, Rusiju i Kinu, odnosno osnovni strateški sukob Zapada i Istoka, demokratskih vrijednosti i totalitarizama raznih vrsta. Zbog toga Rusiji nije važno hoće li u Ukrajini izgubiti bitku ili dvije, važno joj je da dobije strateški rat.
Tako smo došli do suvremenosti i budućnosti. Nova definicija rata je uporaba svih sredstava državne moći, a ne samo vojne, cijeli život u državi postao je sigurnosno pitanje. Više se političko, ekonomsko, ekološko, kulturno i psihološko pitanje ne može razdvojiti. To je hibridni rat na djelu.
Tako na primjer, iz Rusije stalno govore da je Europa korumpirana i to dakako nije laž, korupcije ima svugdje, no ne govore da su Rusija ili Kina daleko korumpiranije od Europe.
Ili najnoviji slučaj psihološkog hibridnog rata. Zbog zagrijavanja planeta dolazi do sve većih oluja i tuča i vjetrova u Europi i na našim prostorima. Dobar dio ljudi već je gotovo uvjeren da nam tuču i oluje šalju Rusi ili Kinezi, odnosno famozni sustav HAARP koji navodno može promijeniti klimu, iako to nije istina. Tako se stvara nepovjerenje u sustav i situaciju u kojoj više nitko nikome ne vjeruje, dovoljno je da postoji sama recepcija napada, nije važno je li ona onda istinita ili ne. Netko kome je nevrijeme odnijelo krov, lako povjeruje u prvog žrtvenog jarca koji mu se nudi.
Zbog toga je u demokratskom sustavu jako važno preventivno djelovanje informacijama u svim segmentima društva, bilo da su u pitanje klimatske promjene bilo napadi hakera na institucije kako bi se smanjilo povjerenje u njih bilo pak korištenje svakog oblika nezadovoljstva kao oblik hibridnog rata, tako na primjer glasine o krađi glasova na izborima. Danas, u vrijeme umjetne inteligencije, prepoznavanje što je stvarnost, a što hibridni rat u nečijem interesu, bit će i pitanje opstanka država i njihova razvoja.
