Blagdanski duh ušuljao se u naš grad i u skoro svako naše selo. Zašto skoro svako selo? Jer čak se i u Trnovcu ili pak Zebancu prošlog tjedna održalo paljenje adventske svijeće i druženje mještana. Ljudi su nakon dvije godine mjera jedva dočekali atmosferu Božića.
No što za vas predstavlja Božić? Jeste li ikada razmišljali o tome da smo Božić sami izmislili? Priroda, primjerice, ne poznaje da je neki blagdan. Ne poznaje da je Božić ili pak da je Nova godina. Blagdane smo stvorili u svojoj mašti, duboko su se ukorijenili u našoj svijesti i na spomen same riječi koje povezujemo s Božićem, bor ili advent, razvijamo određene emocije.
Najčešće se podsjećamo na toplinu doma, a samim time na obiteljsku atmosferu, druženja i blagovanja. Žaruljice, svijeće, fina papica i nezaobilazni blagdanski kolači. Kada samo na to pomislimo, bude nam ugodno, lijepo i toplo oko srca. Pa zašto se onda tijekom cijele godine ne prisjetimo takvih događanja u našem životu.
Za vrijeme blagdana počinje se i na veliko govoriti o doniranju. Tako se počinju slijevati donacije potrebitima, onima kojima je to najpotrebnije. Zaista pohvalno, ali ne bismo li trebali biti empatični tijekom cijele godine, a ne samo za Božić i eventualno za Uskrs.
Žalosno je što već skoro godinu dana nije počela obnova kuća na sisačkom i zagrebačkom području. Država je zakazala. Ponovno. No ljudi su ponovno počeli prikupljati donacije za potresom pogođena područja. Prikupljaju se uglavnom hrana: sol, šećer, tjestenina, riža, konzerve i slatkiši za djecu. Građani su, kao i uvijek, ponovno pokazali da su oni prvi tu kada je to najpotrebnije. Iako je od potresa prošlo već skoro godinu dana.
