Hoće li političari konačno nešto naučiti od naših građana? Teško. Sve je manje nade da ćemo dočekati pravu liberalnu demokraciju u kojoj će se politika brinuti za dobrobit građana, a ne za svoj džep, u kojem će korupciju i nepotizam zamijeniti javni interes i transparentnost. I nije borba za demokraciju o kojoj često pišem u zadnje vrijeme lajtmotiv ovog teksta, već ono što često političari i politikanti iskorištavaju, a to je zajedništvo i srce koje imaju naši građani.
Pišem ovo u uvodu jer je proteklih dana hrvatskim, ali i međimurskim medijima dominirala vijest o maloj Mili Rončević i velika humanitarna akcija kojom je samo tri-četiri dana prošlog vikenda skupljeno oko 5 milijuna eura pomoći za njezino liječenje i nadamo se ozdravljenje. Skupilo se duplo više nego je bilo potrebno, a u pitanju je zaista ogroman novac od gotovo 3 milijuna dolara. Ostat će i za liječenje druge oboljele djece koje također trebaju najbolje moguće lijekove kako bi barem dobili nadu za izlječenje.
I naša redakcija je dobila veliki broj poruka o tome da se skupljala pomoć diljem Međimurja. Javili su nam se dobri ljudi iz Malog Mihaljevca, Podbresta, Udruga kočijaša i brojni drugi koji su željeli ostati anonimni, na brzinu su se organizirali i priskočili u pomoć, kao što je to često kada su u pitanju domaće međimurske humanitarne akcije. Zahvaljujemo svima koji su nam se javili, kao i svima onima koji su željeli ostati samozatajni, a uplatili su dobrovoljni prilog.
Naime, na ovom primjeru pokazalo se kako funkcionira istinsko hrvatsko zajedništvo, ali i puno više od toga. Pokazalo se čini mi se i puno više od toga. Da želimo više solidarnosti, posebice od onih koji bi to trebali pokazivati svakog dana. To su posebice vodeći političari, oni koji odlučuju, da kada donose odluku da ih trebaju donositi u općem interesu, a ne u nekom partikularnom i klijentelističkom.
Mila je žensko ime po kojem će siguran sam zahvaljujući ovoj sjajnoj akciji vjerojatno i mnoge druge mame i tate nadahnuti za ime svoje bebe. Teško je bilo spregnuti emocije kada se govorilo o tom malom stvorenju pred kojim je tek bitka za život za koji smo uvjereni da će je dobiti. Međutim, nekako sam skeptičan da osim običnog čovjeka sve ovo što su mnogi poznati, ali još više oni mali ljudi napravili neće naše političare nadahnuti da i oni učine nešto slično kada je u pitanju borba za pravednije i solidarnije hrvatsko društvo.
Jer zajedništvo koje oni propagiraju, posebice jedna politička opcija, uglavnom je isprazna parola, koja vrlo često donosi samo još veće društvene obračune i podjele.
I ne samo to, nego s obzirom na to kako se ponašaju i kakve stavove zastupaju kada se ugase kamere, posebice u privatnom životu, baš ti političari koji su najveći zagovornici “hrvatskog zajedništva”, sve mi se čini da je ona samo izvrstan paravan kako bi i dalje mogli imati podršku svih onih koji se boje da bi mogli izgubiti proračunske privilegije ako ne budu “njihovi” na vlasti.
Umjesto toga, vladajuća politika trebala bi se ugledati kako izgleda pravo hrvatsko zajedništvo i početi raditi na tome da ne generira probleme, već da ih rješava poput ovoga kada su građani prisiljeni angažirati se kako bi pomogli maloj djevojčici kojoj prijeti smrtna opasnost.
Građani su reagirali jer je u pitanju iskrena potreba jedne obitelji koja se suočila s najtežom bolešću. Međutim, naši građani svakodnevno se suočavaju sa sličnim “bolestima” našeg sustava koji ne rješava probleme i potrebe građana, već se i dalje bavi samim sobom kako bi se što duže preživjelo na vlasti i moglo donositi odluke koje uglavnom idu u korist manjini, a ne većini. Upravo nam zbog toga i odlaze ljudi u sređenije zemlje, gdje se znaju pravila i u kojima se ista poštuju.
Naša država ne može naprijed tako dugo dok najveći broj građana neće biti zadovoljan kako funkcionira sustav, a ne samo da u tome mogu uživati privilegirani. U kojem pojedinac neće biti prisiljen da mu problem rješava politika, mito ili korupcija, već će ga moći riješiti sam kada mu tako nešto zatreba. Takvu državu i sustav želi ona tiha većina koja je vlastitom voljom pomogla ljudima i u ovoj konkretnoj nevolji i pokazala solidarnost koja nije bila nametnuta, već individualna volja svakog pojedinca.
