Postoje dvije vrste ljudi na ovom svijetu- oni koji slave rođendan dva tjedna i oni koji ne vole niti pomisliti da im je rođendan. Pogodite koji sam ja tip, haha.
Oduvijek volim rođendane i sve kaj ima veze s balonima, tortama i druženjem s bliskim ljudima. Uskoro slavim tri do 30. Ta brojka je naravno kao i sve jako relativna, jer ako pitaš osobe duplo starije kažu da s 27 još ni ne kreneš živjeti kak spada. Ima i onih koji su jako zabrinuti ‘’kak sam se još ne oženila’’ i kad planiram biti mama. Ako se mene pita, slavim 21 rođendan, pa onda fino mogu ignorirati sva ova gore totalno ne prikladna pitanja.
Tako to ide u životu. Sve mora teći po imaginarnom planu koji ‘’mora’’ zadovoljiti društvene norme. Ideš u osnovnu školu, pa srednju, pa faks, pa si u međuvremenu nađeš ljubav života, pa si nađeš posao, pa se udaš, pa rodiš (nikako obrnuto, to ne štima po pravilima), pa radiš, pa ti djeca sve ovo zbave, pa odeš u penziju. Ako ne ide tako, nije po društveno zadovoljavajućim kriterijima? Kome točno?
E sad, postavlja se pitanje. Ako ti ide sve po pravilima jesi li na kraju sretan. Jer sreća je kao i godine, vrlo relativan pojam. Znam ljude koji nisu živjeli po svim pravilima društva pa su itekako sretni i zadovoljni. Ne postoji plan koji se može odnositi na sve ljude, ali mi živimo u svijetu u kojem ako ne radiš kak se podrazumijeva ne valjaš. Okej si, ali nije sve bilo kak mora biti. Meni je to glupost, ne postoje godine za udaju. Za biti mama postoje, čisto radi biološkog sata.
Najdraže mi je kad na društvenim mrežama, profil ‘’Savršene mame i kraljice’’ komentiraju kad se treba roditi. Rodiš kad rodiš, dobra mama možeš biti i s 20, kao i 40.
Kad smo kod godina, idem smisliti kako da se dobro zabavim za svoj tek 27. rođendan!
