Još od prošlog stoljeća gimnazije gube broj učenika i tako je ostalo sve do danas, osim možda u Zagrebu. Rezultat je 70:30 u korist strukovnih škola. U Europi je upravo suprotno, točnije preko pedeset dva posto u prosjeku u korist gimnazija. No ako se uzmu najrazvijenije zemlje, onda se postotak penje na 60 posto gimnazijalaca. Sad Ministarstvo znanosti i prosvjete želi uvesti hitno po jedan razred gimnazije u strukovne škole u kojima ima suficitarnih zanimanja.
Čini se da je to i zbog toga što sve više mladih ne završava fakultete jer nemaju dobra predznanja iz predmeta koji su potrebni za studij. Naime, nismo slučajno najlošiji u Europi po broju gimnazijalaca, to je pitanje odnosa prema znanju, točnije studiranju. Zbog velikog broja nezaposlenih proteklih desetljeća bilo je najvažnije mladoj generaciji dati kruh u ruke, da što prije završi srednju školu za neko od zanimanja i što prije se zaposli.
Sad su se vremena promijenila, studij je postao nužan za većinu učenika kako gimnazijalaca tako i strukovnih škola jer su stalno potrebna nova znanja stečena fakultetima koja treba nadograđivati.
Manje se zna i smatra se manje važnim što su gimnazije ipak zadržale programe koji uključuju i umjetničke prakse, tako glazbeni i druge, što utječe na živote mladih, ali životu daje i humanističku notu. U današnje vrijeme svestranog razvoja kreativnosti to postaje izuzetno važno.
Očekuje se da bi se za desetak godina broj gimnazijalca u Hrvatskoj popeo do 40 posto ukupnih učenika srednjih škola, pa bi zaostajali za prosjekom Europe oko petnaest posto, što nije malo. Ovih dana u travnju će biti objavljen i natječaj za dogradnju srednjih škola u Hrvatskoj.
Politika obrazovanja jedna je od najvažnijih politika u svakoj zemlji, pa tako i našoj. Kao što gimnazije imaju svojih prednosti u pripremama za akademski studij, tako i srednje strukovne škole imaju svojih prednosti.
Kako je do sada fokus bio na strukovnim školama, ocijenjeno je da se nešto mora promijeniti, a to je povratak gimnazija u većem broju.
Zbog toga je važno osigurati da sve srednje škole, kako gimnazije tako i strukovne, imaju najbolje uvjete. Usput, gimnazije su svoje ime zaslužile po fizičkom vježbanju, po onoj staroj grčkoj “u zdravom tijelu zdrav duh“.
Kad je riječ o omjeru broja učenika gimnazija i srednjih strukovnih škola, mnogo toga ovisi od razvijenosti zemlje i državne politike. Aktualan je i trenutak povratka gimnazija na velika vrata, Hrvatskoj nedostaje velik broj radnika koji se nadomještavaju stranima, a istovremeno mnogi mladi iz Hrvatske završavaju u Europi.
Kako bilo, čini se da se gimnazije vraćaju. To je zapravo odlična vijest.
