Ako nešto volim, to je dok je u listopadu 20 stupnjeva. Taman. Niti prevruće niti prehladno. Taman za neku jaknu, mogu i čizme. A opet se ne smrzneš. Da mogu, potpisala bih da ovakvo vrijeme bude zauvijek. Vrijeme je kakvo je, možemo mu se samo veseliti. Naravno, ima i onih koji se vesele kiši. Ima ljepote u kiši, kad ne moraš izaći iz kuće.
Pred nama je razdoblje Svih svetih. Kad to stavimo u kontekst da je prekjučer bilo ljeto, a sad dolazi Božić, shvatimo kako vrijeme zaista leti. Barem meni. Ne stignem se okrenuti i već prođe godina. Vele da je to tako kad uđeš u radni odnos. Istina, kad sam bila mlađa, vrijeme je išlo kao da sam tapkala na mjestu. Kad u svakodnevni život uvrstiš posao i obaveze, od Božića do Božića prođe par minuta.
To znaju i trgovački lanci. Ako dođete u Galeriju Sjever u trgovinama s glupostima (koje nam svima trebaju iako nam ne trebaju), božićno raspoloženje traje od početka rujna. Taman dok se vraćaš s godišnjeg, već počinješ razmišljati o božićnim dekoracijama. Da, između je Halloween, ali nama kršćanima taj praznik baš i nije svet, pa se ljudi s tim dekoracijama ne zamaraju baš previše. Ali zato Božić kod nekih počne već krajem rujna. Znate ono, 100 dana do Božića i te fore.
Ja baš i nisam taj lik. Zato što generalno ne volim hladno vrijeme, pa mi taj ugođaj zapravo bolje paše tik do božićno-novogodišnjih praznika. Da, ima ljepote u tome. Topli čaj, kuhano vino, cimet. Kao da su svi u tom razdoblju godine bolje susretljivi, ugodniji i razdraganiji. I onda nakon toga nastupa klasična siječanjska depresija. E, taj prvi i drugi mjesec meni prolaze cijelu vječnost. A od Uskrsa do jeseni vrijeme preleti. No, da je stalno 20 stupnjeva, ne bismo im se toliko radovali kao sada.
