Rijetko kad me oduševi film kao što je to bio film Parazit koji sam pogledala protekli tjedan. Iako sam na samom početku bila skeptična s obzirom na to da je film na korejskom jeziku, kolegica filmofilka uspjela me nagovoriti da ga pogledam. Nisam požalila ni sekunde, jer tako dobro razrađenu priču koja te prilijepi za mali ekran zaista rijetko možeš vidjeti. Bez imalo razmišljanja mogu reći da je ovo film desetljeća.
Film govori o dvije četveročlane obitelji na suprotnim krajevima društvene ljestvice. Siromašna obitelj Kim živi u malom stanu u podrumu i svi su nezaposleni, rade sitne poslove poput slaganja kartonskih kutija za pizze, no ni to im ne ide od ruke. Vole iskoristiti svaku priliku, samo da ne moraju platiti nešto iz svojeg džepa, pa tako primjerice zlorabe susjedov internet.
S druge strane, bogata mlada obitelj Park živi u prostranoj kući s bazenom koju je izgradio poznati arhitekt. Muž jako dobro zarađuje, žena ne radi nigdje već brine za dvoje malodobne djece, a uz to imaju kućnu pomoćnicu koja im kuha, pere i čisto te osobnog vozača. Ako ga još niste pogledali, neću vam otkrivati detalje te način na koje će se ove dvije dijametralno suprotne obitelji spojiti.
Film spaja satiru, triler i dramu u jedno. Na prvi pogled priča izgleda jednostavno, no kako prolaze minute tako zadirete u sve dublje i dublje, u složenu i izuzetno razrađenu priču koja se može analizirati iz različitih konteksta. Nakon prvog prikazivanja film je dobio puno pozitivnih kritika što i ne čudi. Film je dobio naknadno i svoju crno-bijelu verziju koja je dala novu dimenziju cijeloj priči. Osim toga, kandidiran je i za najprestižniju filmsku nagradu Oskar i to u najvažnijoj kategoriji, onoj za najbolji film. Kako će proći kod filmskih kritićara, vidjet ćemo u veljači.
