Ovih se dana svi pitamo gdje je proljeće i kad će konačno doći? Već nam je dosta zimskih jakni, čizmi, grijanja. Ispada da grijemo već pola godine, iako je krajem veljače bilo izrazito i pretoplo vrijeme. Sve to rezultira bujanjem proljeća početkom ožujka, nakon čega dođe hladna fronta koja uništava voćnjake. I tako dok čekamo proljeće, čekamo i što će se događati s nesretnom koronom.
I dok ima još onih koji smatraju da je to bezazlena bolest koju mediji previše forsiraju i preuveličavaju, ima sve više ljudi koji boluju od post korona simptoma. Umor, zaboravljivost, opadanje kose samo su neki od simptoma. Ima i onih koji se ni nakon mjeseci od prestanka korone nisu oporavili. Ja se osjećam dobro, no umor i zaboravljivost i dalje su prisutni. No, usporedno s drugima koji su pričali o svojim post korona simptomima, moji su zanemarivi.
S druge strane, mjere su i dalje nevjerojatno “licemjerne”. Proteklog vikenda bila sam u Istri u kojoj sve normalno radi. Možeš ići na kavu, nešto pojesti na terasi restorana, otići na razne degustacije.
No, ulaskom u Primorsko-goransku županiju vidiš da ljudi po cesti hodaju s kavama za van. Što je vrlo ironično jer je u Opatiji u nedjeljnim popodnevnim satima na cesti bilo isto toliko ljudi koliko bi bilo da sve normalno radi. E sad, hoće li to pomoći županiji da se oporavi od korone, čisto sumnjam. Ljudima je izolacije jednostavno dosta. Prošlog smo proljeća mislili da se možemo zaraziti pogledom, a danas, kad je već većina ljudi u našoj okolini koronu preboljela – strah je splasnuo.
No, ono što je korona dobro donijela je navika ljudi da provode slobodno vrijeme na friškom zraku. Tako me iznenadilo koliko ljudi je proteklog vikenda iskoristilo boravak u prirodi. Ipak nas to najviše regenerira i pripremi za lakši početak radnog tjedna.
