Nakon svih crnjaka proteklog vikenda, konačno je stigao početak tjedna koji sliči na ljeto. U mojem svijetu to podrazumijeva da si mogu obući sandale i konačno napustiti kuću bez jakne ili veste. Sva sreća stiglo je dugo toplo ljeto, barem do prve oluje i kišurine. Ali budimo optimistični!
I tako sam ja obukla svoje sandale i skužila da imam zimsku pedikuru. To bi značilo da si nisam uspjela srediti nokte ‘’za po gradu’’, nego više ‘’za po mulju na Dravi’’. No dobro, sve je to u opisu užasa od vremena koje je nadamo se iza nas. Da sad ne ispadne da planiram cijelu kolumnu posvetiti svojim noktima, krenimo od aktualnosti u našem malom Međimurju.
Posjetili su nas Kinezi, oduševljeni su ljepotama našeg kraja i marljivim ljudima (kako kojima naravno). Birala se i najlepša puca z Međimurja. Iako ima malo ime iz meksičke sapunice, cura je jako simpatična i sigurno bude naše malo Međimurje dobro predstavila na Malom Lošinju gdje se bira Miss za svijet. Znate uz sve prekrasne latinosice koje su visoke i izgledaju ko da su ispale iz raja.
Uz sve ove prekrasne stvari dogodila se jedna koja me totalno oborila s nogu. 14-godišnja Lana Toplek iz Pribislavca iako je slijepa poticaj je za sve one koji misle da nešto u životu ne mogu. Državna je prvakinja u čitanju Braillevog pisma, a nju, njezine slatke sestre i mamu upoznala sam prije dvije godine kad sam radili priču za naše novine. Osvojila me svojom pozitivom, a znala je sve pjesme mlade hrvatske pjevačice Mije Dimšić. Želja joj je bila da ju upozna.
Nedavno me nazvala Lanina mama da mi kaže da je Lana upoznala Miju i popila s njom kavu. Srce mi je bilo puno kao kuća. Poslala mi je fotografije, a Lana je nasmijana od uha do uha. Njoj se ostvario san, a meni je dan bio posebno ispunjen. Ponovno sam se podsjetila da je za sreću potrebno malo, te da se ona ne sastoji od materijalnih stvari. Sreća je kad drugog učiniš sretnim!
