U cik zore krenule smo na more. Ova rima je apsolutna slučajna, kao i istinita. Otvorila sam vrata, a vani smak svijeta. Vjetar puše, šuma se njiše, a ja stojim u japankama jer idem na more. Krenule smo na medijski događaj godine, gdje se sjati medijski svijet u dva dana. Stigle smo taman na predavanje Kristiana Novaka, koji osim što je trenutno najpopularniji pisac u Hrvatskoj, bio je moj profesor na fakultetu i prijatelj na Facebooku. Pročitala knjige jesam, na fakultetu više nisam, a nismo više ni frendači na fejsu jer je čovjek obrisao profil, pretpostavljam zbog popularnosti i bezbrojnih poruka.
Eto, sad kad ste saznali sve popratne informacije, krenimo na životopisni medijski scenarij. Rekao je Kristian svakakve vrijedne stvari, i koliko je zapravo prodavana najprodavanija knjiga Ciganin, ali najljepši koja je izazvala brojne polemike zbog naslova. Prije nego je knjiga napisala, Kristian je proveo ogromno istraživanje i skupio 800 stranica bilježaka, od raznih sugovornika i tek onda krenuo na glavni dio posla. Knjigu sam pročitala u dva i pol dana, zadnji dio sam čitala od 9 navečer do jutra jer nisam mogla prestati. Drogica je knjiga, i slatko ti je kao Međimurki da su dijalozi na kajkavskom. Od svih panel-statistika, šokiralo me da je knjiga prodana u 15 tisuća primjeraka, a u Hrvatskoj već imaš hit ako dosegneš 1000. Ovo su Kristianove riječi, a također je zanimljivo da domaći pisci prodaju 500 do 600 primjeraka.
Eto, ako krenete u pjesničke vode, ne nadajte se baš nekoj zaradi, osim ako ne izbacite umjetničko djelo koje zaintrigira Hrvatsku i regiju. Joj, i skoro sam zaboravila. Kajkavski nije titlan za srpsko tržište. Dakle, Beograd čita međimurski. I za kraj, nakon panela krenule se mi fotografirati s Kristianom, naravno, red je bio dugačak, ali isplatilo se čekati. Bila sam šokirana kad sam se predstavila, a on kaže: Dora, pa ja se tebe sjećam, bila si na mojim predavanjima i bili smo fejs prijatelji. Zamisli to. Čovjek se sjeća. Kasnije smo bile na raznim panelima, čule vrijedne informacije, većinu i znamo, a i slučajno smo sjele u Dnevni boravak TV Istre gdje smo prvi put mi bile s druge strane kamere.
