Ovaj sam tjedan naletjela na jednu, meni vrlo neobičnu, situaciju, gdje je otac stigao u rodilište da vidi svoju bebu i, naravno, majku svog djeteta. Sasvim normalno okruženje, hodnik i čekaonica rodilišta. Dolazi otac, s manjim djetetom, recimo dvogodišnjakom, na što dolazi majka i sad očekuješ poljubac – bio on u obraz, usne, pa da je i na ruku, ali ne – njih dvoje su se rukovali kao poslovni partneri. Mislim da sam toliko izbuljila oči, da je netko primijetio, propala bih u zemlju, ali jednostavno tijelo mi je napravilo reakciju. Izgledalo je na prvo kao da su u poslovnom odnosu, a ne ljubavnom, ali realno nikad ne znaš. Pretpostavka je da mužu, ocu svog djeteta, daš diskretan poljubac ili zagrljaj kao simbol intimnosti.
Možda je u pitanja druga kultura, jer svaki narod ima svoje specifičnosti, bar što se tiče pozdrava. Tako su Talijani jedan od rijetkih europskih naroda koji pri susretu pružaju lijevi obraz, dok se Amerikanci umjesto poljupcem pozdravljaju zagrljajem. Neke zemlje prakticiraju jedan poljubac, dva ili tri, dok se Kinezi rukuju. Domaćini moje priče definitivno nisu bili Kinezi, pa sam to protumačila kao kavalirstvo. Muž nije želio dovesti ženu u neugodnu situaciju, pa je rukovanje bilo primjereno.
U današnjem svijetu često se zna čuti kako kavaliri i maniri više ne postoje, ili su rijetkost, pa većina džentlmena ima 50 plus godina. No je li to zaista pravilo? Naravno da nije, lijepo ponašanje pripada dobrom kućnom odgoju, a takvi ljudi se smatraju obzirnijima i ugodnijima u društvenoj zajednici. Činjenica je da se manirama više pozornosti pridavalo nekad, ali poznajem dečke koji su mladi, a još uvijek drže do osnovnih pravila kavalirstva. Zato, dečki, otvorite djevojci vrata, pružite sako ako joj je hladno, nemojte prvi naručiti piće, pričekajte da dama odluči, i izbjegavajte “dosta o meni, ajmo malo o mom autu”. Mislim da u svijetu nedostaje malo više ljubaznosti, ali na kraju je odluka vaša – hoće li pasti poljubac, zagrljaj ili ipak rukovanje.
