Proljeće je stiglo, sve se budi, kreće sezona laganije odjeće, kraćih jakni i nezaobilaznih cipela s visokom petom! Pod tim ne mislim na čizmice s petom koje nosiš cijelu zimu, ili barem kad nema snijega, nego one prave prekrasne salonke taman za do grada i natrag. Bila sam nadobudna ovaj vikend pa sam isfurala nove, i to roze koje se uprljaju čim ih pipneš. Jednu dionicu sam prošla pješke, i to po onom omiljenom dijelu grada ispred Centra za kulturu, po kojem polomiš noge od krivih betonskih kocki i kad si u ravnim cipelama. Scena urnebesna u očima bilo kojeg promatrača jer sam izbjegavala blatne rupe, lokve vode i poželjela da mogu lebdjeti!
Pretpostavljam da nisam jedina koja lomi noge i izgledam “ko pajac” na toj dionici, pa u slučaju da niste odmah shvatili o kojoj se radi, bit ću jasnija. Kad izađeš iz našeg prekrasnog parka i izađeš pred klizalište (to je glavna tema koja se provlačila ovih zimskih mjeseci jer nikako da se makne, makar je datumski bilo proljeće) staneš na tisuće malih kockica, koja svaka ima dodatnu svoju krivinu, zavoj i rupu. Znala sam promatrati kako druge djevojke funkcioniraju u štiklama na toj dionici, i malo sam se poveselila jer nisam jedini klaun u gradu koji hvata balans po zraku. O tome razmišljam već godinama, jer je to put kojim idem do posla, pa je nezaobilazno da svaki put prekasno shvatim, da sam opet izabrala tu dionicu! Imala sam i dodatne fore koje pale kad je suho vrijeme pa onda kao po špagi stavljam nogu ispred noge na onom ‘wanna be’ rubniku sa strane. Kad stanem na normalnu kocku pločnika osjećam se kao da sam malo prije doživjela turbulentni spoj skakanja i izbjegavanja ratnog poligona.
Za sve pametnice, uključujući i mene koja hodam mini kockama i razmišljam kako da ne padnem, postoje tri varijante kako da se to izbjegne. Prva je jako pametna jer naime postoji i drugi put, kojeg se moraš malo ranije sjetiti – a to je onaj ispod pothodnika Centra za kulturu, drugi nije u našim rukama jer bi se sve žene u gradu trebale pobuniti protiv kocki i poželjeti da se zamijene normalnim i ravnim pločama kakve su u ostatku grada, a treće zapravo ne dolazi u obzir jer bismo se trebale odreći štikli.
