Postoje četiri vrste ljudi na ovom svijetu. Oni koji imaju sreće i oni kojima izmakne, kao i oni koji zbog stresa ne jedu i grči im se želudac, ali i oni koji sjede pred frižiderom i strvinare sve pred sobom. Pogodite koja sam ja! Hint: prilikom svakog penala pojela sam sve domaćice i napolitanke koje su se našle na stolu. Sad kreće detaljna analiza Svjetskog nogometnog prvenstva pod nazivom “Kako nam je zlato umaklo pred nosom” pa se pripremite da još jednom prođete kroz sve dramatične i euforične trenutke od početka do kraja- naravno, iz perspektive osobe koja nogomet prati od pred mjesec dana.
Za prvu tekmu bila sam totalno nezainteresirana. Generalno me nogomet ne zanima i gledala sam ga zbog svih koji ga gledaju oko mene. Znaš ono, tek toliko da ne pokvariš atmosferu. Smiješno mi je da do kraja prvenstva nisam nabavila kockastu majicu, ali to je povezano sa svim praznovjerjima koja su nas vodila ovih mjesec dana, ali to je priča za nekad kasnije. Dakle, prvu tekmu protiv Nigerije pogledala sam doma na kauču, zaspala dva puta. Matija (ljubav mog života) živcira se, ne vjeruje da spavam: -Pa kak moreš spavati dok igra Hrvatska??!- Ok, trznula sam se pred kraj i vidjela da smo pobijedili. Mislim si: -Joj, daj, molim te. Zamisli, jedna pobjeda. Druga je tekma već bila ekipna. Čak sam pogledala najbolje trenutke, ali i dalje opušteno čavrljala s curama, koje su također bile “strašno euforične”. Zaključak, baš smo euforična ženska ekipa, da nemamo muški dio zaboravile bismo da je tekma. Onda su se dogodila tri gola protiv Argentine i veselje je počelo. Dalek je još bio put, ali ipak Messi je otišao doma!
Dolazimo sad već do činjenice da do sad nismo izgubili nijednu tekmu, a Island nam je bio mačji kašalj. Da skratim, Danska i Rusija stvorile su mi tri nova čira na želucu i dobila sam 5 kilograma od stresa i živciranja. Engleska je bila najnapetija, ali i najslađa.
PROŠLI SMO U FINALE! MI HRVATI, DOGODILO SE! Euforija koja se zadnjih dana stvorila u zraku bila je nešto meni neopisivo, čisto zbog toga što sam 26 godina na ovom svijetu i nije se dogodilo da budemo u finalu! Bili smo dobri 1998., ali bila sam mala.
U nedjelju se vozimo na utakmicu, a dramatičnost reže zrak, doslovno osjećaš koliko su ljudi oko tebe pozitivno nabrijani, jednostavno prekrasno! I zbog toga je srebro naše zlato! A sad dosta o nogometu, hajd’mo malo o politici. Hoće li Zlatko Dalić biti novi premijer?
