Da mi je netko na proslavi Nove godine rekao samo ti feštaj, upitno je kad ćeš ponovno, rekla bih zezaš. Nema šanse. Što bi se to moralo dogoditi da zabrane okupljanje i feštane. Da zabrane kave i zagrljaje? One osnovne navike da nam netko ili nešto jednostavno prereže. Danas možeš zagrliti mamu, sutra bolje ne, prekosutra definitivno ne. Doći će ponovno to doba, ali kad se nađeš u takvoj situaciji prvo doživiš šok.
Ovo je slična situacija kao s prekidom veze ili prijateljstva. Prvo si zbunjen. Sve ono što si do sad smatrao da je normalno, toga više nema. Kao da netko prereže crvenu vrpcu. Ostane velika praznika. Osjećaš se izgubljeno. Onda kreće faza poricanja. Da je to samo pauza. U korona fazi je to pauza od svega normanog, navedenog gore.
Onda dolazimo do faze lažne nade. Možda se pomirimo? Ili onda kad se pomirimo. Ako to zrcalimo na korona fazu, ma sve će to skoro završiti. Ma ubrzo će popustiti s mjerama. Ići ću u šoping kao normalna osoba, možda i preko granice. Onda stiže faza opuštanja i gledanja na svijet ružičastim naočalama. U toj fazi žene imaju potrebu na potpuni makeover (samo ne rezati šiške) sebe ili prostora. Nova frizura, nova obleka, nove zavjese, može novi tepih. Sve nešto novo i ono što si oduvijek htio.
U korona vezi ne možeš baš puno toga promijeniti na sebi, jer nema salona za uljepšavanje, kao ni šoping centra. Ali zato se kladim da je većina napravila tešku preduskrsnu generalku kuće. Da, možda bi to napravili i u normalnim vremenima, ali sada je ziher više dezifincirano i temeljitije. Čisto da ubiješ apsolutno sve viruse i bakterije, ili barem pokušaš.
Uz to ovo je idealno vrijeme da naučiš španjolski (sapunice su bile dobra baza), da ispečeš one kolače za koje inače nemaš vremena. Da napraviš domaći wellness. Ideja je puno, a ne zahtijevaju izlazak iz kuće ili druženje s drugim ljudima. Počasti se stvarima za koje inače nemaš vremena.
