Bok svima koji i dan prije izbora još razmišljaju hoće li potratiti par minuta svojeg života i izaći na izbore. I dalje mislim da je to stvar vlastitog odabira, ali ja po defaultu izađem jer barem tih 5 sekundi imam osjećaj kao da živim u demokraciji. EU izbori su oni na koje uglavnom nitko ne izlazi jer većinu ne zanima tko će ići u Brisel, za koje pare i za koju mirovinu.
Predsjednički su ipak malo zanimljiviji, barem što se tiče same kampanje. Nadam se da će se i iduće četiri godine stvoriti neki Dario Juričan koji bude barem malo pokazao svu ironiju naše politike. Za parlamentarne izbori već je potrebno ispeći kokice i udobno se smjestiti na kauč. Realno, mogla bi u miru popiti limunadu i uživati u toploj ljetnoj večeri, ali to mogu bilo kad u narednih četiri godine.
Već sad vidim kako se budem ponovno šokirala koliko Hrvatska ima političkih stranaka i kandidata. Toliko opcija, toliko kandidata, pa to ima da se brutalno pogubiš. Tolike stranice papira zapravo su vrlo ekološki ne osvještene, ali se onda sjetim da živim u Hrvatskoj gdje još uvijek postoje biljezi. Doći ćemo mi u 21. stoljeće, iduće stoljeće. U međuvremenu budemo se borili sa spasom turističke sezone koja nam je slamka spasa cijelo vrijeme, a sad nas je virus dao dobru pljusku.
Kad smo kod sezone i virusa konačno je stiglo ljeto koje nas je ponovno podsjetimo da bi trebalo ići na more. Nadam se samo da neće nakon izbora biti ostvareno proročanstvo u kojem stoji da će se mjere postrožiti čim prođu izbori. Dok s jedne strane je sve otvoreno, normalno se živi, trudnice su osuđene biti same na porodu, bez emocionalne podrške supruga, oca, ili bilo koga. Tate mogu svoje rođeno čudo vidjeti preko skypea. Možda smo ipak moderni? Ili samo vrlo kontradiktorni?
