[layerslider id=”5″]
Posljednjih dana glavna vijest je afera SMS koja ne razotkriva samo nemoral hrvatskih desnih političkih “elita”, već ono što je puno pogubnije, u potpunosti razgolićuje rak-ranu hrvatskog državnog i društvenog funkcioniranja. To uostalom nije nikakva novost, o tome pišem već godinama unatrag na ovom mjestu, ali nažalost ništa se ne mijenja.
Državni aparat premrežen je ljudima koji dobivaju posao ili “poslove” jer se poznaju “s nekim” od političke “elite”, pa tako bez problema mogu honorarno biti ministrovi vozači i sklapati ugovore o djelu jer im nisu dovoljne braniteljske penzije od 12.000 kuna.
Uglavnom, hrvatska država je jedna velika krava muzara za koju radi pošteni svijet, a prazne je razni hohštapleri koji bi u svakoj uređenoj zemlji bili na marginama društva i ne bi ni primirisali bilo kakvu državnu službu.
Ono što pomalo plaši kada se pomno proučava posljednja afera je da ti i takvi ne biraju metode kako bi se dočepali vlasti. Jer, pitanje svih pitanja je kome je sve Franjo Varga, uhićeni manipulator sa SMS-ovima, priređivao iste. Špekulira se da su među njima i neki od aktualnih i bivših političkih aktera u HDZ-u. Ako je to istina, onda je naša krhka demokracija zaista u velikim problemima.
Naime, aktualna afera koju je razotkrio Nacional ponajviše se veže uz desnu struju u HDZ-u. Nazvao bih ih tzv. desnicom jer glume desničare samo kada treba zadovoljiti osobne interese, dok su u privatnom životu žestoki hedonisti kojima nije problem javno se predstavljati kao veliki katolici i obiteljski ljudi, a istovremeno primjerice plaćati prostitutke.
Pravi desničari, odnosno konzervativci u Europi i SAD-u ograđuju se od fašizma, vrlo često su zapravo antifašisti, tj. svoje porijeklo vuku od predaka ili su sami sudjelovali u borbi protiv nacizma u II. svjetskom ratu, zagovaraju liberalnu ekonomiju i obiteljske vrijednosti. Naravno da je i u zapadnim demokracijama često sve to farsa jer hedonizam je danas sastavni dio života svih elita, ali barem se drži neki nivo.
Ono što je razotkriveno u ovoj aferi je da onima koji kod nas možda zaista iz uvjerenja zagovaraju i žive konzervativne stavove, upravljaju lažni desničari kojima je jedino važno dočepati se vlasti kako bi bili što bliže državnoj kasi zahvaljujući kojoj mogu zadovoljavati i svoje najprizemnije potrebe.
Možemo si samo zamisliti što bi se dogodilo kada bi ti i takvi preuzeli HDZ, što bi se moglo dogoditi u našoj zemlji. Nažalost, postoji jedan dio onih u toj stranci koji žele takvu Hrvatsku, u kojoj će se prebrojavati krvna zrnca, zaživjeti neofašizam, svrstavati ljudi u “naše” i “vaše”. Sve kako bi se zamaglilo otimanje novca većini građana koji i dalje šute i rade. 40 godina većina služi svojoj zemlji tako da živi pošteno, plaća poreze i doprinose, a otići će, po svemu sudeći, s radnog mjesta u grob ili pak će dobiti penziju, tj. socijalnu pomoć od 2.000 kuna.
Liberalno-narodnjačka struja na čelu s premijerom Plenkovićem nije odmah i na vrijeme presjekla sve veću potrebu određenih skupina za državnim novcem. Jer više ni iznadprosječno visoke plaće i penzije tih protagonista nisu dovoljne za servisiranje njihovih redovnih troškova života uz nagomilane dugove po kreditima i slično.
I sada je premijer u problemu koji pokušava rješavati vjerojatno i uz pomoć bliskih medija, kako bi se razotkrili oni koji zagovaraju povijesni revizionizam i veličaju ustaštvo, traže nekakvu lustraciju i plaše nas Srbima i Jugoslavijom, a zapravo žele pozicije kako bi u atmosferi straha zadržali sve ono što imaju i pokušali dobiti još malo više. Barem za sebe.
Je li zbog toga Hrvatskoj potrebna velika koalicija? Svakako nije, ali u ovom trenutku bi SDP itekako trebao podržati premijera Plenkovića. Jer, nekakav desničarsko-revizionistički HDZ može donijeti sumrak demokracije.
Jedino normalan HDZ može zemlju vratiti u normalu, u kojoj će većina diktirati tempo manjini, a tada je opet moguće da i neka sadašnja ili neka druga oporba preuzme vlasti.
Ono što predstavlja problem u svemu tome je što tiha većina napušta ovu zemlju, tako da je sve više onih koji su je spremni učiniti malom i zadrtom državicom u kojoj će sve biti upitno osim njihovih prava i primanja. Može li se tome uspješno suprotstaviti i sam Plenković i oni koji ga zaista iskreno podržavaju, ostaje za vidjeti.
