Prebacivanje loptice uvijek pali u našoj zemlji

[layerslider id=”5″]

I dok hrvatski suci kao kobac čekaju neku “krivu rečenicu” u mediju za koju mogu tužiti nakladnike i dobiti nevjerojatne odštete od svojih kolega, stanje najvećih i najvažnijih sudskih procesa, koji nikako da dođu do pravomoćne presude, najbolje je ogledalo naše efikasnosti pravosuđa, ali i puno više od toga.

Iako su mediji razapeli mnogobrojne političare nakon što su završili u istražnom zatvoru zbog sumnje i u najteža kaznena djela poput pronevjere, korupcije, pa čak i ratnog zločina pravomoćnih presuda koje su završile ozbiljnim zatvorskim kaznama, kada su naši političari i uglednici u pitanju mogu se nabrojiti na prste jedne ruke.

Kako da hrvatski građani imaju bilo kakvo povjerenje u institucije kada one očigledno ne funkcioniraju.

U zemljama s dugogodišnjom demokratskom praksom organi gonjenja poput tužiteljstva uživaju veliko povjerenje građana i kad oni prijave nekog političara to obično znači da se istog trenutka daje ostavka i završava politička karijera.

Kod nas, nažalost, izgleda da je još daleki put do takve demokratske prakse. Naravno, živimo u zemlji koja je i dalje premrežena pogodovanjem i korupcijom, još uvijek nemamo sazrelo društvo za nultu toleranciju davanja mita, tako da smo i sami vrlo često tolerantni prema sitnoj “mitologiji” koja se događa svuda oko nas.

Pravosuđe u svemu tome itekako treba imati veliku ulogu, ali istovremeno mora biti oprezno kad je u pitanju podizanje istraga ili potvrđivanje optužnica. Jer u suprotnom, kada se digne pompa oko nekog slučaja, a on se ubrzo razvodni, običnom građaninu ne ostaje ništa drugo nego da se podsmjehne na takvu situaciju.

Naši suci bi tako primjerice danas trebali imati i menadžerske sposobnosti, morali bi znati planirati i organizirati sudske procese da nakon što isti krenu završe u razumnom roku. A to znači da suđenje ne može trajati desetak i više godina, kao što je još uvijek slučaj kod nas, nego dok počinje, ono mora biti završiti u roku od nekoliko mjeseci. I to kada su najteži slučajevi u pitanju, svi ostali bi trebali završiti u mjesec dana.

Također, s obzirom na to da se politika i pravosuđe često javno prozivaju, dok tajno jedni drugima idu na ruku, konačno bi se jednom trebao stvoriti politički konsenzus kojim će se donijeti nove zakonske odredbe koje će onemogućiti otezanje sudskih postupaka do iznemoglosti. Politici i političarima odgovara trenutačna situacija kada suđenja traju i traju, jer očito nečista savjest i dalje stanuje kod hrvatski političara. Stoga snažne promjene zakonskih odredbi ZKP-a nikako da dođu na red.

Iz pravosuđa upozoravaju na to upravo ovih dana, ali onako stidljivo kada ih poneki novinar koji se u Zagrebu uopće usudi tako nešto pitati. Bilo je toga i ranije s vremena na vrijeme, pa onda sve padne u zaborav.

Loptica se kod nas uvijek prebacuje s jednih na druge, “ovo ne može zbog onih, a one ne može bez ovih”, što je najbolji način da ono što je važno za ozbiljne promjene u društvu uopće ne dođe na red. Svi oni se lijepo u javnosti svađaju oko ideoloških prijepora, a kada se ugase mikrofoni i kamere, onda svi zajedno sjednu za stol i više nije važno “tko je lijevo, a tko desno”, već da se što duže bude na 15.000-20.000 kuna plaće.

Uglavnom, bez promjena koje će omogućiti brza i pravična suđenja, koja će utjerati strah u kosti od glave do repa, da se mito i korupcija više ne isplate, ne može doći do povjerenja u široj javnosti prema državnim organima i institucijama.

Sve dok je ovako, političari i svi oni koji imaju “perje” bez obzira kako su ga stekli i dalje će se izvlačiti. Neće i dalje davati ostavke na svoje dužnosti kada je u pitanju “samo” osnovana sumnja i u najteža koruptivna djela, već eventualno kada ih na tako nešto prisili istražni zatvor, javna prozivka ili stranka.

Što pak se tiče nekih ozbiljnih sankcija, osim silaska s funkcije, iako se i one sve teže gube, posebice, sada kada je pravi hit “prijelazni rok” koji za razliku od onih u nogometu ili nekom drugom sportu na našoj političkoj sceni traje svih 365 dana u godini – njih i dalje nema.

Kakva se poruka time šalje!?

Ostavi komentar