Ne može samo novinarska (i božja) riječ donijeti bolji i pravedniji svijet!

[layerslider id=”5″]

Kako se kraju približava još jedna kalendarska godina, uvijek se rade nekakve analize što se dogodilo u proteklim danima, tjednima i mjesecima, vremenu koje tako brzo prolazi, odnosno ono što slijedi na mnogim područjima života. Zasigurno je potrebno progovoriti i o situaciji u medijima, našem medijskom tržištu, kao i novinarstvu, odnosno što je od njega još ostalo.

Među posljednjim zakonima koji su ove godine u Saboru izglasani je i onaj koji su neki mediji prozvali “lex šerif”. Još jedan naziv koji plasiraju nacionalni mediji kada se bez neke prevelike dubinske analize obračunavaju s lokalnom samoupravom. Malo ljudi shvaća da se oni zapravo obračunavaju sa svima nama koji živimo “u provinciji” koju bi oni najradije zatukli, samo da oni u Zagrebu imaju i dobivaju što više, kao što je bilo to prije.

Isto vrijedi kada nacionalni mediji lokalne medije proglašavaju “biltenima lokalnih šerifa”, iako bi najprije trebali sami sebe pogledati u ogledalo i kritički se osvrnuti na sebe. Jer, ozbiljnim istraživačkim novinarstvom više se ne bavi gotovo nitko u Hrvatskoj, što najbolje svjedoči da se primjerice hrvatske političare gazi tek kad završe u pritvoru, a ne kada se trpaju novce u svoje džepove. Kada toga nema u televizijskim i novinskim prilozima uglavnom.

Nažalost, loš dojam o zavisnosti lokalnih medija o političarima stvaraju u posljednje vrijeme oni mediji koji se najmanje bave novinarstvom, posebice portali koji su sve češće kao vijesti vrte uglavnom plaćeni PR lokalne samouprave bez kojeg bi vrlo brzo propali, jer se olako prodaju. Novac koji dobivaju ne koriste u jačanje vlastitog novinarstva, već za obično peglanje imidža političara koji ih financiraju.

Ti i takvi zajedno s političarima rade na tome da nama koji shvaćamo i bavimo se ozbiljnim novinarstvom, što više otežaju položaj na tržištu, odnosno da nas pokušaju izbaciti iz njega.

Ali, neće moći, jer sve više građani, ako nekome vjeruju u ovo turbulentno vrijeme, to su lokalni mediji, bez obzira na svu senzacionalnost koju plasiraju portali u potrazi za što većim brojem klikova.

Za razliku od trčanja za click-bitovima, mi progovaramo o negativnim, ali i pozitivnim događajima i procesima, te informiramo javnost iz svakog, pa i onog najmanjeg mjesta u Međimurskoj županiji i šire.

I biskup Mrzljak je u ovogodišnjoj božićnoj poruci ponavljao nešto što je već izgovarano u istima ranije, jer se sve više upijaju samo senzacionalistički naslovi koji vrijede sat, dan ili dva nego da se analiziraju stvari. Mrzljak tako kaže: „Slaveći utjelovljenu Riječ Božju, upitajmo se kakve su naše riječi koje govorimo ili pišemo?! Jesu li istinske ili lažne?! Možda čak klevetničke?! Jesu li to riječi koje drugoga vrijeđaju, koje šire mržnju ili su riječi dijaloga i prijateljstva koje ljude zbližavaju?! Mogu li psovačke ili prostačke riječi koje često čujemo u našim javnim medijima, koji su dostupni djeci, učini svijet boljim? Mogu li odgojno djelovati na djecu ili mlade? Mogu li smanjiti nasilje među mladima u školi, u obitelji, među navijačima na sportskim stadionima i sl.? Nisu li već nepristojne riječi, riječi koje vrijeđaju izazov za nasilje? Neki bi to čak htjeli opravdati folklorom ili kulturom. Ako bi to bila kultura, onda smo zaboravili značenje te riječi”.

Nije to nimalo jednostavan zadatak u situaciji kada se treba svaki dan i tjedan dokazivati na tržištu i biti koristan čitateljima i građanima koji sve više odustaju od ozbiljnog proučavanja onoga što se događa oko njih, sve više čitaju samo naslove na portalima i ne usude se preuzeti odgovornost za promjene koje su nužne.

Naime, mediji samo zajedno s građanima mogu promijeniti loše stvari kojima vrvi naša stvarnost. Građani prečesto misle da će netko drugi umjesto njih riješiti sve njihove probleme ili grozne stvari koje im se događaju u ovom vrlo često nepravednom društvu. Tako nešto jednostavno nije moguće, moraju se i građani ohrabriti i javno upozoravati na nepravdu, posebice ona koja istovremeno muči tisuće drugih.

Novinarska riječ još uvijek je jak adut u izgrađivanju boljeg i pravednijeg društva, ali ne može samo ona promijeniti svijet. Sretan Božić!

 

Ostavi komentar