U hrvatskoj politici i dalje nema nikakvog osjećaja za moral i odgovornost. Ne pišem ovo prvi put i opet otvoreno pitam kad će konačno zaživjeti moralni standardi koji će vrijediti za sve stranke i političare ne samo kada je u pitanju njihovo političko djelovanje, već i njihov privatni život.
Nijedna stranka ne može se podičiti s moralnim integritetom svojih članova jer ostavke ne žele podnijeti ni kada su debelo umočeni u ozbiljne skandale.
Posebno razočaranje po tom pitanju je premijer Andrej Plenković. On je ipak relativno friški u HDZ-u kojeg opterećuju najteže afere poput one koje su vezane za jednog od njegovih prethodnika na toj funkciji Ivu Sanadera te se deklarira kao političar “europskog kova”.
Ali nije poduzeo ništa da se poboljšaju i podignu standardi kada je u pitanju moral i bavljenje politikom u našoj zemlji. Umjesto očekivanih proeuropskih stavova i standarda, on svoje suradnike iz Vlade brani “do kraja” iako je iz aviona vidljivo da su ogrezli u nepotizam ili su počinili neki prekršaj ili čak kazneno djelo zbog čega bi bez razmišljanja trebali dati ostavku.
Kako naši političari mogu biti vjerodostojni ako se sami neodgovorno ponašaju i ne mijenjaju obrasce ponašanja? Sve dok nisu u zatvoru stranke ih se uglavnom ne odriču, a oni sami bez obzira na svu mučnost situacije poput ove koje već neko vrijeme traje u slučaju Lovre Kuščevića ni ne pomišljaju dati ostavku.
Pa zbog čega? Nije politika njima cilj, već samo sredstvo, posebice onima poput njega koji je propao kao poduzetnik, pa je odlučio ostvariti vlastite ciljeve kroz politiku, gdje je to očito puno lakše i probitačnije.
Uglavnom, predobar je to posao da bi se sami maknuli, a stranke očito toleriraju i one najteže prekršaje – “sve do pravomoćnosti presude”.
Ako se stranke pitaju zašto im pada rejting, onda je upravo to njihov najveći grijeh zbog čega padaju iz mjeseca u mjesec. Isto vrijedi i za (ne)omiljenost pojedinih političara, jer svojim (ne)činjenjem izazivaju ogorčenje kod građana i gube vjerodostojnost.
Stranačke elite, ali i ne samo one, već i poslovne, ali i neke druge povlaštene skupine svih ovih godina dobro su se (po)brinule za vlastite partikularne interese, a vrlo malo se posvetile radu za opće dobro. U opće dobro zapravo kod nas kao da više nitko ne vjeruje jer su naši ljudi izgubili povjerenje ne samo u one koji obnašaju funkcije u politici, već i bilo gdje drugdje.
“Ne bi on tamo bio da nema koristi” dobro je poznata uzrečica koju svi izgovaraju oko nas kad je riječ o radu za opće dobro. Sustav moralnih vrijednosti u našoj je državi u potpunosti narušen. Vjerodostojnost je ono zbog čega su građani nepovratno izgubili povjerenje u naše mainstream političare i stranke, pa nije čudno da razni populisti i društveni autsajderi, iako ne nude nikakva ozbiljna rješenja već samo ono što ljude žele čuti, s vremena na vrijeme isplivaju na površinu i zauzmu mjesto na političkoj sceni. Međutim, kako se i oni ubrzo pobrinu da u istom stilu najpoznatijih naših stranaka također razočaraju svoje birače poput nedavno Živog zida ili ranije ORAH-a, nije čudno da oni postaju ništa drugo nego “potrošna roba” naše političke scene. A građani su još više razočarani, do te mjere da odustaje od glasovanja i izlaska na izbore s dobro poznatom porukom: Svi su oni isti, nemam za koga glasati.
Nemoralnost ne samo u našoj politici, već i u društvu općenito, kao što pokazuju sva istraživanja također je jedan zbog čega ljudi odustaje od Hrvatske i odlaze u inozemstvo. Među njima su zemlje poput Njemačke, Švedske ili Irske u kojima su upravo ti standardi moralnosti na vrlo visokom nivou, među najvišima ne samo u Europi, već i svijetu.
Stoga ako bi zaista željeli zaustaviti egzodus, naši političari bi na svom vlastitom primjeru, pa i onom simboličkom trebali pokazati da se može bolje i drugačije da se u politiku ulazi za opće dobro, a ne samo zbog vlastitih interesa.
Kad je tako, kada se u stranke ulazi samo kako bi se ostvarilo nešto “za svoj džep” svi oni koji nemaju “želuca” za takvo nešto jednostavno odlaze iz ove naše močvare. Ne možeš se zaposliti, ne možeš napredovati, ne možeš ništa ako nisi u “pravoj stranci”. Nemaš razloga ostati ovdje.
