13.9 C
Čakovec
Subota, 20 travnja, 2024

Kako da vuk bude sit, a ne pojede ovcu?

[layerslider id=”5″]

U vrijeme Prvog svibnja, Praznika rada, uvijek se svi prigodničarski prisjete obespravljenih radnika i građana kojima kod nas sindikati osim zaposlenima u javnom sektoru nisu posljednjih 20 godina uspjeli izboriti za plaće i uvjete radnog odnosa kakvi su u zapadnoeuropskim zemljama.

Situacija se počela mijenjati posljednjih dana i mjeseci sama po sebi. Kronična nestašica radnika konačno je donijela mogućnost da sve veći broj naših radnika u privatnom sektoru pregovora za plaću te da se poslodavci više ne mogu ponašati u stilu “ako nećeš ti prihvatiti ono kaj nudim, vritnem f grm de je deset drugih koji su spremni delati za isto”.

Stoga se situacija počela popravljati po pitanju radničkih prava, iako je to daleko od dobre situacije, jer između ostaloga zakonske odredbe i dalje najveći dio plaće usmjeravaju državi, umjesto da se i ona pridruži smanjenju poreznih opterećenja kako bi radnik imao još veća mjesečna primanja.

Nažalost, naša zakoni najčešće su napisani tako da se ne dovede u pitanje punjenja državnog proračuna, odnosno nečiji partikularni interesi, čime se također multiplicira broj obespravljenih u zemlji.

Jedan od primjera kako država generira umjesto da rješava probleme su blokade računa građana. On je također ubrzao proces odlaska ljudi iz naše zemlje u one civiliziranije, u kojima se tako nešto uopće ne može dogoditi, osim ako nisi terorist ili švercer drogom.

S obzirom na to da je voda došla do grla, posljednjih mjeseci javno se raspravlja o promjenama Ovršnog zakona koje bi trebale pomoći da se smanji broj blokiranih, koji je u posljednjih sedam godina otkako državna institucija FINA radi taj posao, višestruko narastao krajem ožujka na preko 325.000 ljudi.

Zbog eksplozivnog potencijala ovog problema vlast je proteklih mjeseci konačno malo zadrhtala. Čak do toga da predstavnike do sada uglavnom marginaliziranih skupina blokiranih i ovršenih ovih dana primaju vladajući političari. Međutim, izjave ministra pravosuđa nakon sastanaka nisu ohrabrujuće, već su uglavnom u stilu “pokvarenih telefona”.
Tako Bošnjaković non-stop govori o stečaju građana iako on uopće nije glavna tema. Kaže da se tako najbolje može “pomoći” blokiranima. Kako? Pa ljudi koji su dužni manje od 20.000 kuna moći će ili čak morati u ubrzani stečaj u kojem je pitanje što će biti s njihovom imovinom. Lijepo im “ministar nepravde” želi pomoći.

Tragikomično se pak na isto nadovezao SDP koji kao oporba nudi “bolji” prijedlog, da iznos bude još manji nego od vladajućeg HDZ-a – samo 10.000 kuna. Zaista prijedlog za rubriku vjerovali ili ne kada je socijaldemokratska stranka i oporba u pitanju.
O glavnom problemu eliminacije blokade računa iz ovršnog sustava najmanje se govori. Umjesto da se preuzme model transparentne naplate dugovanja od neke zapadnoeuropske zemlje, mi jedini imamo neku svoju nemilu priču.

Također, svugdje drugdje sudovi preuzimaju cijeli proces utvrđivanja i naplate dugovanja, njihovim odlukama bez blokada naplata se obavlja iz plaće i drugih primanja izravno s bankovnih računa, ali u iznosima da ljudima ipak ostane dobar dio primanja za egzistencijalne potrebe. Jedino se kod nas to ne radi, nego se izmišlja topla voda poput zaštićenih računa i dr.

Problem blokiranih može se uglavnom riješiti vrlo brzo, za jedan dan svi se mogu odblokirati i nakon toga krenuti proces transparentnog utvrđivanja i naplate tražbina, kada bi bilo političke volje i da se ne pogoduje onima koji zahvaljujući ovakvoj situaciji zarađuju masne novce.

Naime, dugovi građana, a sve više i tvrtki, postali su u posljednje dvije-tri godine veliki biznis u našoj zemlji i nekome oduzeti “zlatnu koku” više nije samo tako jednostavan zadatak. I zbog toga se znoje, i vladajući i oporba, te pokušavaju nešto iskemijati “kako da vuk ne pojede ovcu, a ipak bude sit”.

U takvim okolnostima kada očaja i obespravljenosti ima na svakom koraku, Praznik rada mnogima u našoj zemlji nema previše smisla, osim što većina ipak ima slobodan dan, da se čovjek opusti negdje u prirodi i u dobrom društvu, te barem na trenutak nema osjećaj da se kod nas ništa neće promijeniti nabolje.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

49,208FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE