[layerslider id=”5″]
Gotovo 60 posto međimurskih birača u prvom krugu lokalnih izbora u Međimurskoj županiji nije iskoristilo pravo glasa. Zašto se već drugi put zaredom kada biramo ljude koji vode našu lokalnu samoupravu događa “deficit demokracije”, da više birača odluči bojkotirati glasovanje od onih koji izađu obaviti svoju “građansku dužnost”? Tko su ti birači i zašto odustaju od tog svog važnog građanskog prava?
Odgovoriti na ovo pitanje nije nimalo jednostavno. Međutim, osim politike i političara samih koji su kontaminirali javni prostor, “zasluge” za osiromašenje demokracije idu i na račun novinarstva, bolje rečeno tzv. novinarstva koje danas sve češće prakticiraju novi hrvatski mediji, posebice kada su u pitanju portali, bilo nacionalni, bilo lokalni.
Nažalost, i našu zemlju, pa tako i sredinu u kojoj živimo i radimo, zahvatio je globalni trend u kojem je PR počeo dominirati pred svim ostalim. Iako kaskamo za ostatkom svijeta, svi danas i kod nas govore o tome da internet mijenja sve te da su portali i društvene mreže oni koji donose promjene na bolje, na progresivnije. Je li to zaista tako i kad je novinarstvo u pitanju?
Ako to preslikamo na naš kraj, onda se vidi da upravo zahvaljujući manjku novinarstva, a višku PR-a, na lokalnim portalima sve više dominiraju uobičajena lica naše političke scene. I to ne zbog toga jer je u pitanju moć tehnologija, već obrnuto. U tim novim medijima i ovim našim itekako dolazi do izražaja da sve diktira političko-ekonomski interes u kojem nema previše mjesta za pravo novinarstvo.
Ti i takvi mediji nameću ljudima uglavnom teme koje to uopće nisu te se nakon toga putem društvenih mreža samo prividno daje mogućnost “demokratske rasprave” i prava na svoje mišljenje koje se najčešće svodi na svađu oko nebitnoga.
Istovremeno se o ključnim političkim, društvenim i socijalnim pitanja uopće u tim novim medijima ne piše niti ne raspravlja. Umjesto toga lokalni portali donose sve više ono što naprave službeni izvori, tj. političari i istaknute javne ličnosti vezane uz njih, odnosno svi drugi koji imaju potrebu izvijestiti javnost na svoj način o tome što rade.
Sve to i u našem javnom, civilnom i gospodarskom sektoru potiče bujanje industrije odnosa s javnošću, PR-a koji plasira u javnost uglađena izvješća kojima je zapravo prvenstveni cilj da zbunjuju javnost, tj. da informacije oblikuje onako kako najviše odgovara onima za koje rade. Kada se doda tome da u takvom medijskom sustavu nema detaljnog i rigoroznog praćenja ljudi koji su na pozicijama moći ili pak žele doći do njih, kao i pouzdanih informacija i stavova o najvažnijim političkim i društvenim pitanjima, onda nije daleko situacija da buja antidemokratsko raspoloženje kao što je to sve više slučaj cijelog našeg društva.
Odgovara takva situacija i vlasnicima portala, ponajprije da zarade za sebe, jer si ne mogu “priuštiti” da angažiraju profesionalne novinare i urednike, pa im umjesto toga, PR puni više od 60-70 posto svega onoga što se kod njih uredno pojavljuje kao vijest.
Takvi mediji koji eliminiraju bilo koje političke i društvene teme koja bi izazvali kontroverze, zapravo lišavaju politiku bilo kakvog sadržaja i potiči masovnu depolitizaciju društva u kojem se između ostaloga događa i proces odustajanja od glasovanja. Kako bi rekao McChesney: “U pitanju je novinarstvo koje od ljudi prave idiote”.
S obzirom da je riječ uglavnom o mlađoj i srednjoj populaciji koja konzumira takve sadržaje, nije čudno da mladi u politici vide isključivo kao alat za osiguravanje lagane egzistencije, a nikako kao nešto progresivno, da se politički aktiviraju kako bi se borili za neke svoje ideale, a ne za uhljebljenje.
U ovakvom razvoju situacije očita je važnost tiskanih medija, posebice naših lokalnih koji jedini još uvijek mogu pružiti ljudima informacije i otvoriti teme koje izazivaju raspravu.
Bez njihove kvalitetne održivosti na tržištu koje je kada su mediji u pitanju vrlo često puno nelojalne konkurencije zahvaljujući tome što nema apsolutno nikakvih regulativnih smjernica, može doći samo do još većeg demokratskog deficita i daljnjeg odustajanja građana da iskoriste jednu od svojih elementarnih građanskih prava – da budu birani i da biraju.
Učinkovito demokratsko društvo i bolji svijet teško je zamisliv ako se nešto neće promijeniti po tom pitanju.
