I na kraju 2017. godine “ne cvate cvijeće” u Međimurju!

[layerslider id=”5″]

Hrvatski sjever i posebice Međimurje, koji ostatak Hrvatske doživljava kao iznimno bogat kraj, pun gospodarske bolje rečeno industrijske i obrtničke živosti, nažalost, godinama ima realnost, kao i na kraju ove 2017. godine koja je sasvim drugačija, puno lošija posebice za sve one koji su odlučili ostati živjeti, raditi i plaćati poreze ovdje u našem kraju.

Imamo infrastrukturu i industriju, ali nemamo kvalitetu života koja bi ih trebala pratiti. Stoga nije čudno da većina mladih posljednje tri-četiri godine intenzivno odlazi raditi, a sve više i živjeti u inozemstvo. Događa se novi val iseljavanja kao što je to bilo pred četrdeset-pedeset godina. Samo što bi ovaj mogao biti puno pogubniji jer većina onih koji odlaze ne misle se više vraćati kući, osim možda na godišnji odmor.

Ljudi su nezadovoljni jer ne mogu dobiti plaće za normalan život, kao i u većem dijelu zemlje u kojem ne prevladava turizam u kojem se možete “mutiti” i stavljati crnu lovu sa strane.

U takvom raspoloženju dočekujemo kraj godine u kojoj se nije promijenilo gotovo ništa i u našoj politici koja je i dalje uglavnom sama sebi svrhom. Bavi se nebitnim stvarima, dok one važne i presudne za boljitak našeg društva uopće ne rješava.

Da budemo na čistu, nigdje nije “sve čisto“, ni u najvećim demokracijama, ali ipak “ne krade“ se na taj način da se cijela zemlja mora sramiti. Upravo zbog toga što se i dalje moramo sramiti hrvatski političara koji ne daju ostavke niti kada imaju optužnice i pravomoćne presude u najtežim slučajevima korupcije ili pak obiteljskog nasilja ljudi gube svaku nadu da će se bilo što promijeniti u našoj zemlji.

Lošoj društvenoj klimi i depresivnom stanju najviše doprinosi upravo hrvatska politika i političari. Ako ništa drugo, ne žele se, nažalost, nimalo solidarizirati s običnim građanima. Tako, primjerice, više nitko u Saboru ne razgovara o smanjenju plaća zastupnika i ukidanju povlastica.

Nikako da se počinje graditi zdravo društvo, već se posvuda oko nas sve više i više događa nepotizam, dogovorno zapošljavanje, izmišljanje radnih mjesta za uhljebljivanje, koje dodatno doprinosi depresivnosti mladih koji nisu u krugu onih podobnih koji i dalje beskrupulozno zauzimaju mjesto stručnima i sposobnima.

Da, gospodo političari, ljudi odlaze zbog toga što vi i dalje ne želite izgraditi normalno društvo u kojem će svaki mladi čovjek imati istu priliku. Vaši potencijalni glasači vide da vas nije briga za njih, zato što su vam puna usta slatkih obećanja koja ne ispunjavate jer ne vide nikakvu perspektivu u ovoj zemlji.

Srednji sloj “normalnih” građana, bez suludih ambicija da postane dio “odmetnute elite”, postaje sve ogorčeniji. Građani više nemaju želudac da ih mediji trolaju nebitnim pričama dok istovremeno političari i svi oko njih dobro žive prikopčani na državni proračun.

Međimurcima se uvijek tepalo diljem Hrvatske da su “marljivi i vrijedni“, ali to više nije dovoljno za ostanak u našem kraju. Nema više razloga za strpljenje, ako nema promjena na bolje, neće biti odmah i sada. Nada više nije dovoljna jer od obećanja se ne živi.

To je i neka naša misija, naših Međimurskih novina i moja osobna, da je krajnje vrijeme da se promjene, bez kojih nećemo i ne možemo naprijed, događaju puno brže nego što je bio do sada slučaj.

Stoga svima Vama, poštovani čitatelji, želim sretniju i ljepšu 2018. godinu i to po mogućnosti u našem rodnom kraju u kojem je “tak lepo živeti”.

 

 

Ostavi komentar