Toplo-hladno. Dobro-zlo. Crno-bijelo. Ljubav-strah. Život-smrt. Svjetlo-tama. I tako u krug. Naš se život sastoji od suprotnosti kamo god da se okrenemo – u prirodi, emocionalnim odnosima i svakodnevnim situacijama. Prije nekoliko tjedana u prolazu gradom doživjela sam nekoliko situacija koje su me zabljesnule i o kojima sam potom neko vrijeme razmišljala.
Jedna je starica šetala gradom pomoću štaka i naletjela na prepreku na podu. Iza nje hodao je knjižničar i kada je vidio da neće samo tako lako moći proći, odmah je dotrčao do nje i pružio joj pomoć. Pomislila sam kako lijepo, dok s druge strane često na tom istom mjestu možeš čuti deračinu, ružna oslovljavanja od, najblaže rečeno, nepristojnih ljudi. Ili se netko zaleti u tebe ili projuri kao muha bez glave na biciklu.
Nekoliko minuta zatim svjedočila sam još jednoj lijepoj situaciji. Konobar u restoranu preko puta knjižnice počastio je jednu drugu umirovljenicu kavom. Žena je odmah rekla da je još nitko nije tako počastio i da je to gesta koja se ne zaboravlja. Baš lijepo, iznenađujuće i pohvalno, a još je bilo ljepše vidjeti osmijeh na umirovljenici koji je ozario njezino lice. Nekako mi je to ponovno vratilo nadu s obzirom na to da su se prije toga zaredale situacije u kojima ili su nas konobari prevarili stavivši nam na račun ono što nismo konzumirali ili pak su imali drugačije cijene istaknute na računu i na cjeniku. Ili ono što je još najgore, bili su neljubazni ili pak su se držali tako kiselo da nemaš volje više ni popiti tu kavu koju si naručio.
Ono što sam htjela istaknuti jest da svi možemo imati svoje loše dane, ali isto tako uvijek možemo izabrati stranu. Crna ili bijela? Ili možda zelenu? Na nama je da izaberemo. To je ono po čemu nas ljudi pamte. Budimo kao taj knjižničar i konobar! Zbog njih je ovaj svijet ljepše mjesto za život!
