Hrvatski sabor je na 7. sjednici, 16. veljače 2018. godine donio Nacionalni program zaštite potrošača (dalje: NPZP) za razdoblje od 2017. do 2020. godine.
NPZP je izradilo Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (dalje: MINGPO), kao tijelo nadležno za poslove zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj kao strateški dokument za provedbu politike, u kojem navode da je Glavni cilj Programa osnažiti potrošača tako da postane aktivni sudionik na tržištu.
Odnos MINGPO tj. Vlade RH prema provedbi politike zaštite potrošača, jasan je činjenicom da se s donošenjem Strategije (NPZP) provedbe politike zaštite potrošača u Hrvatskoj kasnilo godinu dana. Na samom početku NPZP je potrošač definiran kao „slabija strana na tržištu“, te je razvidno da je Glavni cilj Programa definiran za publiku, ali ne i za potrošače, jer činjenica je da je potrošač „regulator tržišta“.
U NPZP definira se da Projekt »Savjetovanje potrošača« MINGPO provodi u suradnji s udrugama za zaštitu potrošača, te da se u okviru ovoga projekta financiraju se regionalna savjetovališta za zaštitu potrošača. No, već za godinu dana od donošenja NPZP, MINGPO „ukida“ svih 6 regionalnih savjetovališta za zaštitu potrošača na način da ih prestaje sufinancirati.
Potrošači se opravdano pitaju, kako jedno Ministarstvo, pa i Vlada RH, može kršiti odredbe strategijskog državnog dokumenta koji je donio Hrvatski Sabor, kao najviše zakonodavno tijelo u RH.
NPZP daje zadaću MINGPO da u razdoblju provedbe, podupire uključivanje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u provedbu politike zaštite potrošača. Do polovice trajanja aktualnog NPZP, MINGPO nije ničim poduprlo JL(R)S, doduše člankom 126. Zakona o zaštiti potrošača im je dalo obaveze, a nije im osiguralo sredstva za provedbu istih. Činjenica da od svih JRS u Republici Hrvatskoj, jedino Međimurska županija objavljuje javne natječaje za sufinanciranje projekata udruga za zaštitu potrošača.
Daljnja raščlamba NPZP, dovela bi do neminovnog zaključka da isti nije strategijski dokument države, već mrtvo slovo na papiru, zato što njegovo postojanje traži EU. Nepobitna je činjenica da temeljem NPZP, nijedna JL(R)S nema razrađen Plan provedbe politike zaštite potrošača, pa je jasno da isti ne provodi.
