Zbog mirovine spas se traži u inozemstvu

[layerslider id=”4″]

Da je vrag odnio šalu, najbolje pokazuje to što su poslodavci počeli ozbiljno zagovarati povećanje radničkih plaća. Ni jedna sindikalna akcija nije uzdrmala tržište rada toliko kao otvaranje granica za naše radnike. Tako su se domaći poslodavci našili preko noći u situaciji da se natječu za istu radnu snagu s inozemnim poslodavcima.

No nije to situacija nad kojom bi naši radnici likovali. Čak i kad se odlazi na bolju plaću, odlazak iz zemlje nije bez skrivene suze. Nitko od svog doma, poznatog okruženja, rodbine, prijatelja, utakmica nedjeljom, poznatog kafića ne odlazi iz čiste pustolovine. Naprotiv da bi sačuvali za sebe dio poznatog okruženja mnogi za sobom u inozemstvo povlače prijatelje i rodbinu kako bi barem malo bili okruženi svojima u stranom svijetu.

Domaće okruženje ima mnogo prednosti koje se u stranom svijetu gube. U Međimurju još nije zamrla obiteljska solidarnost, naročito u težim životnim situacijama: bolesti ili oskudice. Kod nas još uvijek bake pričuvaju djecu, skuhaju ručak, zbrinu, pričekaju ili odvedu djecu na aktivnosti dok tate ili mame nema. No to sve vrijedi dok smo mladi, ali što kad i ti mladi ostare? Od čega ćemo živjeti u starosti. Trenutna prosječna mirovina u Međimurju ne iznosi ni punih 2000 kuna. Zadnji raspoloživi podatak govori o 1969 kuna!? Samo nekoliko kilometara dalje u susjednoj Sloveniji prosječna mirovina iznosi 600 eura. Tamo se za 11 godina staža zaradilo i 300 eura mirovine, što se kod nas ne dobije ni za 30 godina staža.

Kad naše tranzicijske generacije budu na redu za mirovine, dodatno će biti kažnjene zbog  bijelih mrlja u stažu, zbog rad bez plaćenog staža. Politik se pravi luda kao da ona toj situaciji nije kumovala, pa će takvim budućim umirovljenicima za kaznu još i penalizirati mirovinu zbog nedostatka staža kada dođu u izvjesne godine.

Ništa čudno da je krenuo egzodus preko granice zbog bijega od siromaštva u mirovini. Država uz to stalno straši ljude reformama o neodrživosti mirovinskog sustava, što ljude tjera u još veći bijeg. Naprotiv susjedi Slovenci svoje građane ohrabruju javnim najavama podizanja postotaka mirovina u odnosu na plaće, na 62 posto. Tako ulijevaju hrabrost mladima da će biti bolje. Naši trabunjaju kako novaca nema, ali kad je u pitanju rasipanje milijardi javnog novca u razne “sanacije” koje su rupe bez dna, tada novac nije u pitanju.

Ostavi komentar