Za kvalitetu je potrebno vrijeme, a za privlačnost prvi dojam

[layerslider id=”4″]

Je ste li ikad razmišljali o tome zašto je zabavno gledati stare obiteljske albume s fotografijama. Zato što je na njima zamrznut određeni vremenski trenutak. Sjećanja koja nosimo u glavu na isti trenutak su uljepšana jer loše stvari svjesno potiskujemo, a dobre dodatno uljepšavamo. Zato sjećanja nikada nisu objektivna u onoj mjeri kao što je to fotografija na isti događaj. Pogled na stare fotografije s vremenskim odmakom otkriva mnogo detalja o životu, koje sjećanje u dobroj mjeri preradi čak i cenzurira. Frizure koje smo s ponosom nosili s vremenskim odmakom znaju  izgledati smiješno, kao i poze koje smo zauzimali na fotografijama. Posebno su zanimljivi društveni događaji jer otkrivaju čemu smo se divili, što nam je u datom trenutku bilo važno, što smo obožavali.

Pogled na stare fotografije otkriva kako mnoge stvari i pojave s vremenske distance postaju nevažne, smiješe ili tragikomične. Nikad se nismo toliko fotografirali kao danas. Ima nas posvuda: od fotki na mobitelu, društvenim mrežama pa i printanim fotoalbumima – knjigama. Ta moda je u naš život ušla otkako je mnogima nestalo nekoliko digitalno snimljenih godina.

U stanju smo davati pretjerani značaj sadašnjem trenutku, ali o njegovoj kvaliteti možemo suditi s odmakom uspoređujući ga s onim prije i poslije.

I bez vremenskog odmaka svjesni smo slabosti sadašnjeg trenutka. Živimo u konzumerističkom “kupi-prodaj” vremenu u kojem prije svega moramo jedni drugima biti klijenti. U tom odnosu nema mjesta kvaliteti odnosa, roba ni usluga. Klijentu se treba svidjeti na prvi dojam, prići mu prvi, osvojiti ga senzacijom, privlačnim dojmom, ambalažom, emocijom. U takvom odnosu nema vremena za udubljivanje, kakvo traži upoznavanje kvalitete. Za kvalitetu je potrebno vrijeme, a za privlačnost trenutak da se drugoga uvjeri u dobar prvi dojam. Zbog toga smo okruženi gomilom stvari i usluga kao ni jedna generacija do sada i ispraznošću kakvu nije poznavala ni jedna generacija do sada. Kad se budu s vremenskim odmakom gledale fotografije našeg doba, sigurno će se netko smijati našem bezbrojnom selfie-kreveljenju, čuditi neprirodno uspješnim i uljepšanim životima na društvenih mreža, hrpi  banalnih događaja s još banalnijim ljudima. Istraživat će neki antropolog iz budućnosti zašto smo pristali biti generacija koja je prikrila svaki istinski trag života u sebi.

Ostavi komentar