Napetost među ljudima je tako velika da dolazi do usijanja. Spalo je na tako niske razine da se premijer prepucava s vlasnikom lokala, koji puca po šavovima, jer ne može normalno poslovati. Godinu dana nenormalnog življenja, a ogolila je stanje u društvu do kosti. Tzv. moralne vertikale i stupovi društva ozbiljno su se zaljuljali. Komunikacija je postala gruba i sirova. Čak i oni od kojih bi se očekivalo da nameću standarde u društvu prepustili su se krčmenskom jeziku.
Zato je vrijeme da se one čim prije otvore da se govor krčme vrati tamo gdje mu je i mjesto. Za šank. Jer samo jedan korak dijeli prijelaz s grubih riječi na gruba djela. Takva napetost u komunikaciji stvara agresivnu atmosferu u kojoj se svi ponašaju kao zvijeri u džungli po principu prava jačega.
Jači se prije cijepe, jači se dograbe boljih i sigurnijih poslova, prije dođu na red ako su bolesni za zdravstvene usluge. Grabe društveno bogatstvo za sebe, a slabijima što ostane. Primjera je bezbroj na svakom koraku. Previše se toga svodi na imaš li koga ili poznaješ nekoga tko bi me mogao progurati. Ne postoji vjera u funkcioniranje sustava “bez veze i poznanstva”.
Ukoliko vam se dogodi da nešto riješite bez veze i poznanstva, utoliko doživljavate to kao da ste imali sreću, kao neku izvanrednu iznimku, a ne kao normalnu i očekivanu situaciju.
U nenormalnim okolnostima u kojima živimo sve to teže podnosimo. Mnogi posežu za agresivnim rješenjima kao lijekom za svoje frustracije. Stvoreno je ozračje da ako ne vičeš, nevidljiv si. Društvene mreže prepune su komentara kakvi su prije bili rezervirani za šank. Ljudi se, umjesto da se srame, postali ponosni na to koliko daleko mogu ići u svojoj sirovosti.
Osjećamo li se zbog toga bolje? Ne, nego lošije. Postojala je starinska uzrečica: pametniji popušta, ali kome je do toga danas stalo. Svi se nadaju da će oni na kraju biti jači i poklopiti drugoga. Kao u ratu do istrebljenja. Koliko to može potrajati? Dok se ne izglođemo u međusobnom omalovažavanju i potrošimo svu snagu. A što onda? Kao da svijet nije skrojen za suradnju, nego samo za sukobe.
