[layerslider id=”4″]
Mnogo se govori o reformi obrazovanja pa u tom duhu prevrćem svoje obrazovanje i razmišljam koliko sam školskih lekcija povezala sa stvarnošću, a koliko toga samo prežvakala za ocjenu. Bit ću iskrena. U vrijeme školovanja ocjena mi je bila prioritet. Tek kasnije život me postavio u realne okvire i natjerao da kopam po odslušanom gradivu i izvlačim zaključke iz lekcija iz škole.
Po jednu od najvažnijih pučkoškolskih lekcija tko je slobodan, a tko nije slobodan čovjek, većina nas morala bi se vraćati u peti, šesti razred osnovne škole. Možda ga ponavljati i sa svojim profesorima povijesti. U toj dobi uče se prve lekcije o demokraciji u staroj Grčkoj i razlike između slobodnog građanina i roba. I zašto demokracija isključuje robove. Ako se pitate kakve to poveznice ima s nama, zapitajte se koliko smo zapravo slobodni? Zatim koliko doista sudjelujemo u demokraciji. Jesu li (pre)zaduženi ljudi uistinu slobodni? Razmislite koliko ljudi oko sebe poznajete ljudi koji su bez ijedne kune kredita, minusa na računu ili neopterećeni ratama za robu koju su uzeli, a da će je platiti kasnije u nekoliko rata, ili za mjesec dana? Jesu li oni slobodni ili robovi svojih dugova, poslova, prisiljeni zbog toga dnevno na manje ili veće kompromise da se nekome ne zamjere, da zadrže poziciju, posao kako bi bili u stanju otplaćivati dugove, jer iz budućih prihoda i sposobnosti otplate duga izvire sva naša egzistencija. Nju stavljamo ispred slobode.
Jesi si slobodan kad gutaš poniženja samo da zaradiš plaću ispod granice dostojnog života, samo da na bilo koji način kupiš svom djetetu omiljeni komad krpice, željeni mobitel da se ono osjeća važno i uključeno. Na kraju krajeva danas o sustavu ovisi naš način života. Bez priključenja na osnovne sustave: struju vodu, plin, kanalizaciju internet, nismo dio civiliziranog svijeta. A to podrazumijeva kontinuirane sigurne prihode u budućnosti. Presahnu li prihodi, nema blagodati civilizacije. Izgubili smo slobodu naših predaka da pijemo vodu iz svog bunara, grijemo se na granje iz prvog šumarka, osvjetljujemo prostoriju vatrom sa svog ognjišta ili štednjaka na kojemu se u loncu kuha hrana proizvedena na našem imanju. Predali smo osobnu neovisnost sustavu i za to plaćamo visoku cijenu. Sloboda koju donosi neovisnost je rezervirana kao i u staroj Grčkoj samo za manjinu i oni danas kao nekad kroje demokraciju.
