Kad se gradivo kao u školi ne savlada nastanu rupe u znanju i one prije ili kasnije postanu prepreka daljenjem razvoju.
Nismo savladali kako koristiti ljudske potencijale. Zbog toga nam se događa odljev ljudi. Hrvatska politika ne zna što bi s ljudima. Ne razumije vrijednost ljudskog kapitala. Kad zagusti, izađu s vatrogasnim mjerama; kao što su subvenirane kamate za stanove mladih, koje idu više na ruku bankama, nego mladima. Poreznim rasterećenjima od kojih korist ima bogatiji sloj stanovništva, a umirovljenicima je udijeljena povlastica da rade pola radnog vremena u mirovini.
Općine, gradovi i županije daju svojim građanima sitne poklone u vidu božićnica, nagrade za novorođene, učenike i studente. Međutim sve to su lijepe geste i nemaju veze s ozbiljnom strategijom kako stvoriti zemlju zadovoljnih ljudi. Pritom ne mislim na neku sveopću romantičnu imaginarnu sreću, već zajednicu koja je stvaralačka i u kojoj se ljudi osjećaju ugodno i žele u njoj živjeti.
A Hrvatska je sve samo ne to. Previše ljudi želi pobjeći iz zemlje, zbog nezadovoljstva kako se ovdje živi, radi, zapošljava, napreduje, zarađuje.
Stanje u građevinarstvu je samo indikator stanja. Građevinari upozoravaju uskoro neće imati tko mijenjati crijepove na krovu, a kamoli graditi, jer sve više izlazi na vidjelo da naše plaće nisu zanimljive ni strancima, a sadašanja aktivna generacija građevinara za pet godina odlazi u mirovinu. Mlađima domaćim ljudima i strancima posao u Hrvatskoj samo je odskočna daska za zapad.
Onima koji upravljaju našom zemeljom to mora biti zadnja sirena za uzbunu. Treba nam ozbiljna strategiju kako zadržati ljude i početi raditi po njoj. U protivnom ćemo za koju godinu dobiti praznu zemlju, koju će onda preostale političke elite moći rasprodavati metar po metar kako bi hranili sebe i preostale uhljebe novcem od prodaje, dok ne ponestane zemlje.
Žalosno je to govoriti u danima kad obilježavamo strašne žrtve koje su podnijeli oni, koji sada, za stvaranje Hrvatske leže u znanim i neznanim grobovima. Najmanje što bi oni koji upravljaju ovom zemljom, u slobodi trebali osjećati je stid, što ne znaju kako tako malu zemlju organizirati da bude privlačna za život svojim građanima.
