Skupo ćemo platiti saznanje da su djeca stvarno najveće bogatstvo

[layerslider id=”4″]

Iz dana u dan slušamo o izumiranju i starenju stanovništva. Dirne nas u živac samo kada je stvarnost blizu nas. Zapanjujuće, ali istinito, u Općini Vratišinec prošlu je godinu rođeno svega devetero djece. Istodobno je Općina pred izgradnjom kanalizacije vrijedne nekoliko milijuna eura. Za koga? Nije Općina krivac za demografsko stanje, ni ne želim reći da kanalizacija nije potrebna, itekako je važna za kvalitetu života.

Ali pogledajmo stvarnosti u oči. Za dvadesetak godina tih devetero djece morat će izdržavati generaciju umirovljenika, kojih je bilo 30, a ne kao njih 9 u razredu. Jasno je da takvi omjeri nisu održivi. Politika ove zemlje iz temelja se mora mijenjati. Vratišinec sa svojim skromnim financijskim sredstvima može što može, povećati naknadu novorođenima s 1000 na 2000 kuna. Da se ne nose s izvlačenjem proračuna iz minusa, možda bi izdvojili i deset tisuća kuna za svako novorođeno dijete, samo da ih bude više, ali svakom pametnom je jasno da je i ta svota kap u mora troškova u odrastanju i obrazovanju današnjeg djeteta. Imanje djeteta, žalosna je činjenica danas, nadmašuje materijalne mogućnosti mnogih mladih parova, pa si to zadovoljstvo naprosto uskraćuju ili odgađaju.

Čitave devedesete, nešto blaže dvijetisućitih, politika je dozvoljavala da se šikaniraju žene s malom djecom, kao nepoželjne u svijetu rada. Neželjeni trošak koji će zbog djece stalno biti na bolovanju. Društvena briga za djecu još je, bez obzira na mjesta u vrtićima, na niskim granama.

Što je prava politika i briga za obitelj, pokazao je grad Umag s besplatnim vrtićima. Ne može se zamjerati ženama što ne rađaju, ta šikanirali su ih godinama i desetljećima upravo zbog djece. Pokazale su da su naučile lekciju. Obezvrjeđujete naše majčinstvo, evo vam sada!!! Nisu problem pobačaji, nego upravo suprotno, što se mladima ne omogućuje stvaranje mladih obitelji. Ne mogu do stana, ne mogu do posla, sigurnosti, pa nisu mladi u šumi izrasli da neodgovorno stvaraju novu sirotinju na radost nacionalističkih ideologa i primitivnih poslodavaca kojima je samo do preobilja radne snage, tako da mogu kao ranih devedesetih sprdati se s radnicima i govoriti “u jedan grm vritnem i deset ih izleti van”. Prošlo je vrijeme kada su žene u proizvodnji morale nositi traku oko rukava u vrijeme mjesečnice kako bi izvan redovne pauze smjele na WC. Skupo ćemo platiti saznanje da su djeca stvarno naše najveće bogatstvo.

Ostavi komentar