Za koga se prazni zemlja?

[layerslider id=”4″]

Negiranje života, tako bi se mogao zvati sustav u koji smo se zapleli suvremeni svijet. On negira ljudskost. Odabire i favorizira samo natjecateljima, s osobinama robota koje mogu brže, više, bolje oploditi uloženi kapital. Takve koji ne posustaju, ne spavaju, ne prigovaraju, nisu bolesni i ne zanovijetaju oko plaće i mirovine. Na vrhu tog vrlog svijeta su magnati koji sanjaju o tome da i te nesavršene ljudske jedinke koje nastoje lišiti njihove ljudskosti zamijene savršenijim umjetnom inteligencijom bez osjećaja, kojom će magnati bolje, lakše i brže upravljati, kao nekakvi ljudski dinosauri. No ni dinosaurima nije uspjelo preživjeti vječno pa je pitanje na što je osuđen taj novi eksperiment. Iz povijesti koje nikad ništa na vrijeme ne naučimo, vidjeli smo da revolucija pojede svoju djecu.

Možda vam se uvod čini kao da sam zabludjela u SF roman, ali ima trenutaka kad se zapitam kamo ide ova zemlja. Svaki put kad s vladajućih visina zaklepeću riječju reforma u sljedećem koraku to znači jedna stepenica niže u dostupnosti, liječenja, lijekova i mirovina. Rezultat je već vidljiv na rang-listi pada hrvatskog zdravstva u odnosu na druge zemlje.

Sljedeći korak je mirovinska reforma. Sa svakim novim reformskim potezom poveća se udaljenost od umirovljenja, a i smanjuje njezin udio prema plaćama. Što je to drugo nego sofisticirano rješavanje balasta ljudi koji više nisu sposobni za utrku “više, brže, bolje” stvaranjem prostora za bogate i moćne.  Hrvatska se naočigled i fizički prazni. Za koga?

Kroji li se neka nova karta svijeta, na novi način, “humano potenciranim preseljenjima”, onih koji mogu “više, brže, bolje” bliže novim centrima moći, a ostavljanjem balasta na biološko vegetiranje.  

Želimo li takav svijet i jesmo li se već predali i priznali poraz?

Ili se moramo trgnuti i ne dopustiti da nam privilegirani pojedu zajedničke resurse troškareći kroz izmišljene agencije, privilegirane plaće, cipelarine, kojekakve naknade za besplodne  komisije, odbore, upravna vijeća, nadzorne odbore, povjerenstva. Sve je to pojelo naše mirovine, bolje zdravlje i dio našeg ljudskog dostojanstva.

Ostavi komentar