[layerslider id=”4″]
Hrvatska je podijeljena oko toga je li koalicija HDZ – HNS samo najnoviji slučaj političke trgovine potaknuta vlašću kao najsnažnjim afrodizijakom ili ipak možemo sanjati o tome da bi nam se mogla dogoditi promjena na bolje? Možemo li uopće imati povjerenje da ova nova koalicija HDZ – HNS koja se “klepa”, stvara u namjeri da se počne baviti našim problemima, a ne da sačuva pozicije onima koji se na daju otrgnuti iz zagrljaja vlasti?
Argumenti za preslagivanje su da se time štedi novac koji bi inače bio uludo potrošen za još jedne izbore. No druga strana te medalje je da neodgovorna politika može u jednom mandatu proćerdati deset puta više novca nego što se potroši na još jedne izbore kako bi se izabrala odgovornija vlast. Ipak, Hrvatska se ne smije naći u začaranom krugu izbora radi izbora, jer se i nakon ovih izbora lako se može ponoviti situacija da moramo ponovno na izbore. Stvar je u nijansama koje treba prepoznati.
Ni birači ne mogu sa sebe otkloniti odgovornost za stanje u kojem se nalazimo.
Imamo vlast kakvu smo izabrali, odnosno svaka je vlast odraz naroda. Možda nam se ne sviđa vlastiti odraz u zrcalu, ali to je razlog da počnemo mijenjati i sebe.
Za to nije dovoljno samo komentiranje i lajkanje na društvenim mrežama. To je najkomotniji oblik aktivizma. Starinskim jezikom rečeno, krčmenska ili ljepšim jezikom rečeno, salonska politika.
Hrvatska treba prestati uživati u toploj političkoj žabokrečini. Ona nije dobra ni za političare koji u njezinoj toplini sjede niti za građane koji uživaju nabacivati kamenčiće na stanovnike žabokrečine.
Možda Ivana Vrdoljaka nije sada popularno spominjati, ali za zadnjeg boravka u Međimurskoj županiji on je s pravom pohvalio uglađenost politike na sjeveru usmjerenu prema građanima, bez ružnoće i netolerancije kakva je vladala na nacionalnoj razini. Može li ulazak HNS-a, koji upravo ovdje na sjeveru ima svoje najjače uporište, zasaditi to drugačije političko sjeme i u koaliciju s HDZ-om? Ta stranka je do sada svojom veličinom i unutarnjom disciplinom kao nezgrapni zmaj progutala sve svoje manjinske partnere. I na neki način potkopala svoj koalicijski potencijal.
To je loše i za njih, jer ostaju bez korektiva u vođenju operativne politike, premda je biračko tijelo jednako tako iritirao i ucjenjivački odnos manjih stranka u koaliciji s njima. Postavlja se pitanje jesu li sada sazrele okolnosti za politički argumentirani dijalog ili smo još u fazi adolescentskih dobacivanja u kojima se akteri nadmeću tko će kome prilijepiti ružniju etiketu?
