Bauk zadruga jaše Međimurjem

Zadnjih nekoliko godina svjedočimo o razvoju fotonaponskih energana po cijelom Međimurju, sve ih je više. Nema pravila, gradili su ih gospodarstvenici, ali i građani koji su dio svojih sredstava ulagali u nešto što smatraju korisnim za sebe i društvo. U zadnjih godinu dana, u razvoju solarnih fotonaponskih energana, prednjači HEP, koji će u razvoj fotonaponske mreže uložiti tri i pol milijarde kuna. Ono što je izuzetno važno jest stasanje domaćih proizvođača, spominjemo ovdje tvrtku Končar ne zbog reklame, već zbog zasluga u razvoju, ali i domaćeg proizvođača iz Varaždina.

Prije desetak godina gradnja solarne fotonaponske elektrane bila je vijest u medijima, danas to više nije. Sada je to normalno u društvu.

Danas. kad više ne trebaju poticaje, fotonaponske elektrane grade se kao gospodarski subjekti, u više manjih gospodarskih zona, koje nisu zaživjele na pravi način.

Ono što na određeni način ostaje nerazumljivo je zbog čega se građani više ne uključuju u gradnju solarnih elektrana na način energetskih zadruga. Drugim riječima, ako je nešto dobro i korisno, zbog čega je manje dobro za zajednicu, selo ili grad odnosno građane?

Zašto se ni jedno mjesto u Međimurju nije opredijelilo za energetsku zadrugu? Primjerice, srednje naselje od tristotinjak kuća, a takvih je u Međimurju najviše, moglo bi investicijom u solarnu elektranu riješiti pitanje energije za svoje mjesto. Prema izračunu, ako za prosječnu kuću treba snaga od četiri kilovata, za tristotinjak kuća to je 1,2 megavata, što je moguće smjestiti na svega nekoliko hektara površine (tri – četiri  nogometna igrališta). Ekonomski princip zadružnih solarnih elektrana je jednostavan: građani zajednički ulažu u gradnju prema svojim mogućnostima ili prema zajedničkom  dogovoru, danas svaka banka želi dati kredit za solarnu elektranu.

No pokušaja niti interesa nema. Pojedini načelnici općina razmišljali su o tome, no brzo su odustali znajući kakve ih sve peripetije čekaju na tom putu, a da nisu uopće angažirali svoja općinska ili gradska vijeća. Nedovoljnu vidovitost koriste poduzetnici koji kupuju manje gospodarske zone.

Ukratko, solarne elektrane mogle bi postati spomenici  genetskih nepovjerenja Međimuraca u zadruge, a prema onoj nekadašnjoj narodnoj iz drugih vremena: – Uđeš u zadrugu s dvije, a izađeš s jednom kravom.“

Ostavi komentar