Prije dolaska korone u ožujku 2020. godine, odvijala su se brojna događanja. Manifestacije na sve strane. Tako je svako mjesto imalo svoju veselicu, i to par puta godišnje. Koncerti, radionice, natjecanja, nije čega nije bilo. Balon događanja bio je na svom vrhuncu. I onda je puknuo. Kao da je netko uzeo čarobni štapić i sve stopirao. Taj štapić se zvao korona i doveo nas je do toga da smo mislili da je došao kraj svijeta.
No, to je srećom bilo tek kratkoročno. Nakon što smo mjesec dana prisilno odmarali od svih događanja, bilo privatnih bilo javnih, naše ljudsko srce žudilo je da se vratimo u normalnu. Dosta nam je bilo života u zatvorenom ili tek odlaska na vlastito dvorište. Željeli smo otići na neki rođendan, u restoran nešto pojesti, otići u voljeni kafić. Za dobar koncert prodali bismo i “dušu vragu”, kako se to kaže u narodu.
I dok nam je sve to bilo u mislima, ubrzo smo našli način da se barem donekle vratimo na staro. Cjepivo je bilo moment koji su neki objeručke prihvatili, drugi dočekali s velikom dozom skepse. Kovid-potvrde omogućile su nam da se možemo normalno kretati, a tako smo mogli i preko granice. I onda se sve to zaboravilo, isto kao i granice koje su danas stvar prošlosti. Otvoreni smo prema Europi, nema više čekanja, kolone i pretresa. Postali smo slobodni. Isto tako je bilo s koronom.
I sad, kao djeca željna lizaljke, vratiti smo se u tempo iz 2019. Događanja k’o u priči. Ne znamo kamo bismo se okrenuli, na izbor imamo i po tri ili više događaja za vikend. Družimo se, uživamo, jer to je ljudski!
