Ekonomisti se slažu da su carinske barijere štetne za sve strane, pa i za zemlju koja ih uvodi. Zbog čega se onda poseže za carinama? Uvođenje carina dovest će u SAD povećanje cijena, što će ići u korist bogatih, dok će stradati najsiromašniji slojevi građana. Američki proizvođači će podizati cijene, ravnajući se po višim cijenama radi dobre zarade.
Uvođenjem carina Europskoj uniji, iako mu je jasno da je Europa saveznik, Trump prije svega misli poput pohlepnog bankara: rat u Ukrajini će završiti, no treba prodavati oružje i dalje, a Europa je dobar platiša, a nedovoljno je naoružana. To je i razlog njegova kockanja s čak 5 posto sredstava za obranu, jer zna da to nije prihvatljivo zemljama Europske unije, no tri posto bilo bi taman po želji Trumpa, dakako u zamjenu za smanjenje carina. Igre tvrde moći putem sile, što je očito Trumpovo prokletstvo, ne mogu dugo potrajati jer je realnost neumoljiva. U toj realnosti SAD gubi poziciju meke moći i prestiž u svijetu koji su do sada ostvarivale putem izvoza demokratskih normi i prava.
Primjer ukidanja pomoći USAID-u koji suzbija glad u svijetu je zapravo ponajviše upozoravajući za samog Trumpa, iako se tako ne čini ovog trenutka. Realnost je takva da Kina i Rusija jedva čekaju zauzeti mjesto SAD-a u svjetskim organizacijama.
Kad pak je riječ o tvrdoj vojnoj moći, SAD više ne može napasti niti Rusiju niti Kinu, jer imaju atomsko oružje, pa bi cijena bila previsoka. Treba se nadati da to znaju i Kina i Rusija. Kako njima ne može prodavati svoje oružje i energiju, koje je tvrda moć zajedno s vojnom silom, preostaju NATO i drugi saveznici. No ljudi ne žive od oružja.
Europska unija nije bez šansi za dobar odgovor, pogotovo ako Trump pretjera i previše se zaigra na svoju štetu. Ima trgovinske sporazume s čak 78 zemalja svijeta, koje redom traže stabilnost i predvidljivost u ekonomiji, što se ne može reći za ponašanje Trumpa. To zapravo znači da EU ima tržište od 76 zemalja svijeta, gdje može rasti i tako smanjiti pritisak SAD-a. Primjerice, Europska unija ima trgovinske sporazume s Merkosourom, nedavno je zaključila sporazume sa Švicarskom, ozbiljno se pregovara s Meksikom i Malezijom i drugim azijskim zemljama.
To realno znači da Europska unija kao odgovor na Trumpovu silu i zapravo već zauzima položaj meke sile umjesto SAD-a u svijetu, usprkos svojim znanim problemima.
Svijet se ne plaši Europe, što je posljedica njezina dugoročnog ulaganja u sebe, makar dijelom na krivi način. Naime, udio Europske unije u svjetskoj trgovini pada već više od desetljeća i za to nije kriva sadašnja kriza.
Čini se da se takozvani europski san, za razliku do američkog, ipak ostvaruje, no na čudan i zaobilazan način.
