Koliko će još trebati da građani ove naše države napokon shvate da moraju prvo krenuti od sebe ako toliko žele promjene u društvu? Lako je pisati iz udobne fotelje ili kauča po ekranu svojeg mobitela, tableta ili laptopa, a kad izađu iz svoja četiri zida većina njih manja je od makova zrna.
Najlakše je krivicu svaljivati na druge, pa su na tapeti svakodnevno policajci, medicinsko osoblje i naposljetku novinari koji odrade svoj dio posla, ali nemaju onu većinu koja bi ih podržala i bila zaista spremna na neke promjene, pošto nam pravosuđe ne funkcionira u što smo se mogli uvjeriti bezbroj puta.
Sve dokle ćemo i dalje biti u ovom zaglavljenom mentalitetu, onda će i dalje biti normalno da su kriminalci koji počine preko dvadeset kažnjenih djela na slobodi, da će osloboditi pojedince koji su pronevjerili milijune, da će se krivotvoriti i prepisati diplomske radnje i doktorati bez da se to provjeri i sankcionira, da možeš dobiti posao u državnim institucija preko veze iako nemaš ni mrvicu iskustva u toj branši.
Ako se ne buniš, to znači da ti je dobro tako kako jest. Vladajuća garnitura to jako dobro zna. Bez reakcija i same akcije građana teško da će doći do bilo kakvih promjena. Zanimljivo je kako je danas na bilo kojem prosvjedu teško okupiti i do desetak ljudi. Nekako sve manje imam nade da će se ljudi pokrenuti kao što je to bilo pred nešto više od dvadesetak godina kada je srce sto tisuća ljudi kucalo za Radio 101 kako se ne bi ugasio.
Bez vaše pomoći i podrške do istinskih promjena ne može nikako doći. Znaju to oni koji glavom bez obzira bježe van iz ove zemlje i svakim danom ih je sve više. Hoće li ikada u ovoj zemlji doći do bilo kakvih pozitivnih promjena?
