A što ako je to za vaše dobro?

Otkada su postavljene kamere za mjerenje brzine, pojas i mobitel na području Međimurja krenule su jadikovke poput: “Koji su to lopovi, sad će na nama puniti državni proračun!” i slično. U duhu našeg mentalita naravno, a zanimljivo je da kad smo u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji tada se striktno pridržavamo njihovih pravila i ne pada nam napamet da bilo što kažemo.

Protekle je godine na hrvatskim cestama poginulo 313 osoba. Pokušajte sad vizualizirati tih 313 mrtvih  osoba, nije baš ugodno, zar ne? Brojka postane poprilično velika, a kad zamisliš da je mogao nastradati netko od tvojih bližnjih užas je još i veći.

U nedjelju sam dosta vremena provela za volanom. Ujutro me na autocesti dočekala gadna prometna nesreća kod Novog Marofa. Auto u potpunosti smrskan stajao je okrenut naglavačke usred prometne trake, a sa strane uz zaštitnu ogradu stajao je naslonjen čovjek, sav zabrinut s rukama se držeći za glavu. Prizor od kojeg se sav naježiš. U poslijepodnevnim satima naišla sam na prometnu kod Gornjeg Hrašćana gdje je smrtno stradala starija muška osoba. U jednom danu susrela sam se s dvije teške nesreće, a putem radio kanala čula sam da ih je bilo još nekoliko. Većina njih dogodila s zbog prevelike brzine. Strava.

Zato sljedeći put kada dobijete kaznu, umjesto da ste ljuti na tog policajca koji nije ništa kriv, zapitajte se da li se to nije možda desilo za vaše dobro u budućnosti. Zamislite da vam policajac kaže: “ Heeej, ovdje sam da te upozorim da to više ne radiš. Ne vozi prebrzo. Imaš suprugu, djecu, mamu, tatu, braću i sestre. Zar stvarno želiš da tvoje dijete ostane bez tate dok je još maloljetno, da supruga nakon 10 godina braka ostane bez svog muža, tvoja mama bez sina ili kćerke?” Kada tako razmisliš, situacija se potpuno promijeni. Tada više nisi ljut na tog policajca, nego mu postaneš zahvalan za upozorenje.

Ostavi komentar