Mama, tata, sin i – fratar. Svega četiri (4!) stanovnika ima turističko mjesto! I to tu blizu metropole, na otoku Krku, o kojem smo ionako mislili da znamo više–manje sve, piše Večernji List.
Prevarili smo se. U Glavotoku na Krku, na ovom dijelu koji gleda prema Belom na Cresu i tamo dalje prema Opatiji, žive samo u – jednoj kući. Obitelj Prendivoj, mama Ivanka, tata Alen i sin imaju jednog (jedinog) susjeda – padre Antu, koji je u samostanu sv. Marije.
Franjevci trećoredci tu su u Glavotoku od 1468. godine. A ljeti, u ovo doba, na jednog stanovnika Glavotoka dođe i više od 300 gostiju! Na jednog domaćeg – šest autobusa turista dnevno. Zamislite to. Idemo prvo u mali privatni kamp obitelji Prendivoj, a zatim kod susjeda u moderan Eco Kamp Glavotok, u hlad hrastovih stabala, među turiste.
U kampu pola stoljeća – Točno 54 ljeta ljetuje moja obitelj u kampu Glavotok, još od 1968. godine! Moji su roditelji, mama Mimica i tata Stjepan, ovamo dolazili sa sestrom dok je to bio robinzonski turizam, tu gdje je danas šank restorana, nekad je bila pumpa za vodu, a kruh je tek tu i tamo dolazio automobilom do Glavotoka – prepričava Tihomir Vrančić, koji svako ljeto, sa suprugom Davorkom i klincima, ljeto provodi u ovom miru i tišini.
Sanjin Barbalić (46), jedan od vlasnika kampa, govori: – Naši dragi Vrančići ljetuju svakog ljeta na 277! Čuvamo im mjesto desetljećima. Inače, zemljište na kojem je kamp, kupio je stric moje none Anton Milohnić, cijenjeni liječnik koji je radio u Beču, a tu je želio izgraditi, prije više od stoljeća, kliniku za dišne bolesti jer je mikroklima sjajna.
I restoran, ovaj ovdje, u njegovoj je kući! – pokazuje Barbalić, koji je domaći, bodul, rekli bi sami, a živi tu u blizini, u Milohnićima. – Prvi šator je u kampu postavljen četiri godine prije nego je obitelj Vrančić došla, te 1964. godine bio je jedan Zagrepčanin, a u šatoru do dva Francuza! Eto, i tada su nam stranci dolazili – govori Barbalić.
Izvor: Večernji List
