U Međimurju razorni potres dogodio se pred 282 godine, seizmolog Tkalčić objasnio što se točno danas dogodilo na sjeveru Hrvatske

Potres u Zagrebu i ljuljanje zgrada i kuća u Međimurju sve nas je prestrašio ove nedjelje Foto: Emica Elvedji/PIXSELL

Ravnatelj ureda za seizmologiju i matematičku geofiziku na australskom Nacionalnom sveučilištu hrvatskih korijena Hrvoje Tkalčić, na društvenim je mrežama komentirao nedjeljni potres u Zagrebu.

“Dragi svi, pokušat ću iz prespektive znanstvenika, geofizičara kojem je seizmologija primarna specijalizacija, interpretirati potres koji je jutros pogodio sjevernu Hrvatsku u neposrednoj blizini Zagreba. Najprije treba spomenuti da je od glavnog potresa prošlo manje od nekoliko sati i sada treba pustiti kolege seizmologe da odrade svoj posao i analiziraju glavni potres i sve naknadne potrese.

Dakle nitko, ponavljam, baš nitko, ne može još sa sigurnošću reći koliko se točno energije oslobodilo, koja je precizna lokacija potresa, na kojem se rasjedu dogodio itd. Kompjutorski algoritmi i početne analize su pomogle odrediti da se radi o plićem potresu ispod Medvednice (prema prvim procjenama na dubini od oko 10 km, no pojasnit ću kasnije zbog čega to još nije pouzdano), međutim odmah sada treba reći da će analize trajati danima i mjesecima. Kolege u Seizmološkoj službi, kao i akademsko osoblje na Geofizičkom odsjeku PMF-a sada imaju pune ruke posla i treba im dati vremena za analizu.

Ovaj potres nije iznenađenje, niti je iznenađenje to što se dogodio u neposrednoj blizini grada Zagreba, te da je uzrokovao materijalnu štetu u samom gradu, a vjerojatno i široj okolici, što će se uskoro utvrditi. Mogu samo reći da je sreća u nesreći to da se radilo o relativno umjerenom potresu. Prema prvim analizama, magnituda momenta potresa koja se u modernoj seizmologiji određuje na osnovu energije koja se oslobodila u žariŠtu (hipocentru) potresa, bila je 5,4.

Da se nekim slučajem radilo o nešto većem potresu, recimo magnitude 5.7 kao što je to jučer bio slučaj na granici Grčke i Albanije, ili potresu magnitude preko 6.0, radilo bi se o energiji koja je desetak puta veća od ovoga (razlika od 1.0 u ovom načinu mjerenja znači razliku od 10 puta u energiji jer se radi o logaritamskoj skali). Zato, treba reći da je moglo biti i dosta gore, ali na sreću nije.

Jedna od prvih stvari koju sada treba napraviti je izaći na teren i pokušati naći trag rasjeda na kojem se potres dogodio na samoj površini Zemlje. Kod plitkih potresa kao što je to bio ovaj bi se trebala moći vidjeti rasjedna linija (na presjeku između rasjedne plohe i površine Zemlje) po kojoj su se dva bloka Zemlje pokrenula jedan u odnosu na drugi i time uzrokovala potres. Kad je potres dublji, smicanje duž plohe ne dosegne površinu Zemlje, međutim kod plićeg žarišta i kod potresa ove veličine bi se rasjedna linija trebala jasno vidjeti. To će pomoći u određivanju samog fizikalnog mehanizma potresa jer su matematička rješenja – zbog same prirode smicanja i sila u žarištu potresa – dvoznačna (drugim riječima, dobiju se iz analize seizmograma dvije plohe koje su okomite jedna na drugu).

Manifestacija rasjeda na površini Zemlje bi trebala ponuditi jednoznačno (fizikalno) rješenje i reći nam puno toga o samoj orijentaciji rasjedne plohe, načinu na koji su se dva bloka pomakla, u kojem smjeru se oslobodilo najviše energije, i prema tome, koje lokacije su možda najviše stradale.

Treba isto tako odmah pojasniti da materijalna šteta ne ovisi samo o tome u kojem smjeru se oslobodilo najviše energije i koliko je lokacija udaljena od samog žarišta potresa, nego ovisi i o vrsti tla na kojem je sagrađena zgrada, kuća, cesta, most… Ono što je svakako najteže je imati detaljnu mapu podzemlja kroz koje se šire valovi potresa. O strukturi Zemlje ovisi koliko će od početne energije koja se oslobodila u žarištu, doći do pojedine lokacije na površine Zemlje. Moje kolege seizmolozi imaju ne samo solidne informacije o tome nego i znanja i mogućnosti da to u narednim satima i danima odrede, i zato se treba strpiti.

Ono što sve najviše zanima je to što činiti sada i što očekivati u sljedećim danima. Za sada bih samo potvrdio ono što je Seizmološka služba već objavila ili će objaviti. Nitko sa sigurnošću ne može znati niti predvidjeti potrese, ali iz prijašnjih primjera i iskustva znamo da sada predstoji period “zacjeljivanja” rasjeda na kojem se potres dogodio, što znači da nas očekuje pojačana seizmička aktivnost i veliki broj umjerenih i slabih potresa. Iz raspodjele lokacija tih manjih potresa će se naknadno moći utvrditi opseg rasjedne zone koja se aktivirala, radi li se o novom rasjedu kojeg još nismo poznavali ili o poznatom rasjedu, itd”, napisao je Tkalčić.

Spomenimo također da naši seizmoloi kažu da je ove nedjelje zabilježeno stotinjak potresa, od toga tri jača: 5,5 u 6:24, 5,0 u 7:01 i nešto kasnije 3,7 svi u sličnom epicentru u blizini Markuševaca, Čučerja i Kašine. Građani su mogli osjetiti ukupno oko 30-ak potresa manje magnitude, dok su svi ostali bili takve prirode da se nisu osjetili.

Još jednom napominjemo da seizmolozi ne mogu predvidjeti kad će se i gdje dogoditi potres. Naglašavaju da se obično u ovakvim situacijama tlo “ljulja” još mjesecima, ali nisu uobičajeni jači potresi, već slabiji. Međutim, ne mogu se u potpunosti isključiti ni jači.

Ovo je nakon 140 godina bio drugi po jačini potres u Zagrebu, onaj 1880. godine iznosio je 6,3 po Richteru, odnosno 8 stupnjeva jačine Mercallijeve ljestvice U potresu koji se dogodio 9. studenog u 7:03 poginulo je dvoje ljudi, a 29 ih je teško ozlijeđeno. Oštećeno je 1.758 zgrada.

U novi vrijeme, u rujnu 1996. jak potres zatresao je Ston i otprilike iste jačine kao ovaj jutros u Zagrebu – magnitude oko 5,6 po Richteru. Izazvao je također velike materijalne štete. U siječnju 1990. jak potres, magnitude 6,5 po Richteru zatresao je Kutinu.

Razorni potres u Međimurju dogodio se u rano proljeće 1738. godine, pred točno 282 godine, nakon čega više nije bilo potresa koji bi uzrokovali veće štete. Međutim, kako se razorni potresi događaju u razmaku od nekoliko stotina godina, ovo je također upozorenje da je i naš kraj na trusnom tlu i da ne živimo na područje koje nije seizmološki aktivno.

Seizmolozi su nakon katastrofalnog potresa u Skoplju 1963. godine izmijenili statičke parametre gradnje kuća i zgrada u Hrvatskoj, pa tako su one od 1965. godine predviđene da izdrže potrese bez većih šteta koji su puno jači, najmanje 6,5 po Richteru.

Ostavi komentar