Nikola Pokrivač ispričao kako je treći put prebolio tešku bolest te što planira u budućnosti

Nikola Pokrivač
Nikola Pokrivač

Nikola Pokrivač (32) bivši hrvatski reprezentativac i treći put u razdoblju od dvije i pol godine prebolio je tešku bolest, rak koštane srži.

Ovaj put život mu je spasila majka Ana transplantacijom koštane srži, piše večernji.hr.

– Taj treći put je bilo najteže, jer sada više nisam ovisio sam o sebi, već mi je netko drugi morao pomoći transplantacijom koštane srži. Kod prvih testiranja nitko iz obitelji nije odgovarao. Mama je imala neke stanice, ali ne dovoljno za alogeničnu transplantaciju. Budući da je ona ipak imala nešto stanica, liječnici su je ponovno pozvali na testiranje. Naime, odlučili su ipak napraviti drukčiju transplantaciju, haploidentičnu, za koju je moja mama ispunjavala sve uvjete zato što je prilično mlada i potpuno zdrava. Takva vrsta transplantacije nosi puno manje rizika od alogenične, jer je u alogeničnoj darivatelj stanica stranac pa postoji mnogo veća mogućnost da ih tijelo odbaci. Na kraju je sve ispalo super, mamine stanice moje je tijelo potpuno prihvatilo – rekao nam je Pokrivač, te emotivno dodao:

– Bilo mi je to naravno jako emotivno, jer praktički mi je drugi put podarila život, prvi put kad me rodila, a drugi puta sada kad mi je donirala matične stanice. Moja je mama jako pozitivna i snažna žena. Ona bi bila najsretnija da do ovoga nikad nije ni došlo i da nisam bolestan. Na početku, kad je mislila da mi ni ona ne može pomoći, bila je jako tužna. A kada se ipak ispostavilo da može, razveselila se jako.

Nikoli je najveća podrška, razumljivo, bila obitelj, ali puno mu je značila i podrška prijatelja, ali i svih ljudi koji su željeli pomoći.

Nikoli je najveća podrška, razumljivo, bila obitelj, ali puno mu je značila i podrška prijatelja, ali i svih ljudi koji su željeli pomoći.

– Bio sam jako sretan kada sam vidio koliko je ljudi željelo pomoći, koliko se ljudi odazvalo davanju uzoraka krvi. To će pomoći nekim drugim ljudima koji boluju od iste bolesti. Bilo je i puno ljudi za koje nikad nisam čuo, a nudili su mi pomoć. Imao sam čak dvije-tri ponude nepoznatih ljudi koji su mi željeli dati matične stanice iz pupkovine svojega nerođenog djeteta. To me baš dirnulo. No, moji liječnici na kraju su ipak odlučili da donor bude netko iz obitelji. A kako sam jedinac, nemam ni brata ni sestru, onda je mama bila najbolji mogući donor. Mama Ana bila je izuzetno hrabra, kao i svi u obitelji. Prihvatili smo da nema plakanja, da se moram boriti i biti optimističan. I, eto, treći je put ispalo jako dobro, sada sam konačno potpuno zdrav. I vjerujem da ću i ostati zdrav, jer kažu da su jako male šanse da se bolest vrati kada je donor netko iz obitelji.

Ni četkicu nisam mogao držati

Želio je Nikola naglasiti i sljedeće: – Jako puno značila mi je podrška klubova. Svi klubovi u kojima sam igrao, ali i mnogi u kojima nisam, odazvali su se akciji, naravno da mi je to i psihološki pomoglo. U takvim teškim trenucima to mi je dalo neku dodatnu snagu.

No, najveću snagu Nikoli davali su supruga Katarina i pogotovo trogodišnja kći Nika.

– Zbog kćeri Nike bilo mi je najteže. Pogotovo ovaj posljednji put, kada sam 50 dana bio u izolaciji. Uopće je nisam vidio tih 50 dana, njoj smo lagali, govorili da sam na utakmicama. Čuli smo se samo telefonom. Nika je nedavno navršila tri godine, rođena je 26. listopada, a kada mi se bolest prvi put pojavila, imala je svega nekoliko mjeseci.

O povratku na nogometni teren kao profesionalac više ne razmišlja, svjestan je da njegovo tijelo to više nije u stanju. Jer stanke od ozbiljnog treniranja zbog bolesti bile su prevelike. Proći će još neko vrijeme da mu organizam ojača kako bi barem mogao na neki hakl s prijateljima, bivšim suigračima…

– No, nogomet je moj život, ostat ću u njemu, upisat ću na ljeto trenersku akademiju HNS-a. Želja mi je jednog dana biti trener. Prvo početi u nekom klubu u omladinskom pogonu, a kasnije voditi i neku seniorsku momčad. No, polako, moram ići korak po korak – kaže Pokrivač.

Ostavi komentar